Zlata vrijedan – biramo najbolji OPG
Ana Knezović: Moja je obitelj pionir vinarstva u poslijeratnom Iloku
KOD NJIH SE U VINARIJI I KUŠAONICI MOŽE I KUPITI VINO: U RINFUZI STOJI DVA EURA, U BOCI TRI, A U BUTELJI ČETIRI... GOSTI STIŽU IZ CIJELE HRVATSKE, ALI I IZ ENGLESKE, FRANCUSKE, AUSTRIJE...
Ane, ovaj je poludio. Svi od staroga novo prave, a on od novoga staro – tako su i njegovi roditelji govorili snahi vidjevši sina kako ciglama s daškom patine obzidava kušaonicu, da izgleda “starinski”. Ali Zmija (Ivan Knezović), sa svoja 202 centimetra, valjda najviši vinar u Hrvata, nije se dao smesti. I dobro je što je tako bilo jer bi inače danas u Iloku bila jedna lijepa vinska priča manje. Ovako je u najistočnijemu gradu u Hrvatskoj registrirano trinaestero vinara. Ana i Ivan Knezović bili su među pionirima. Registrirali su se treći, 2001. godine.
Uskoro će i osam apartmana
Kad smo se toga prijepodneva, baš na blagdan svete Ane, parkirali ispred njihova komadića raja, u prostranu dvorištu, pogled nam se zaustavio na tamnocrvenim muškatlima. Lijevo od njih “odsječen” je komad brda podno kojega je Anina kompostana. Bit će tu, valjda, uskoro i osam apartmana. Njihovom izgradnjom obitelj Knezović zaokružit će ponudu na svome gospodarstvu. Vinarska priča ove obitelji iz Srijema, čiji su korijeni u Hercegovini, započela je još prije 68 godina, sa svega 600 trsova. Kako je vrijeme odmicalo, nasadi su se povećavali, a u osvit rata Knezovići su bili kooperanti čuvenih Iločkih podruma. I onda je sve stalo... Ivan je bio na ratištu, iz jednoga su prognaničkog smještaja išli u drugi – Slatinu, Rovišće, Lovran... Obitelj Knezović čekala je povratak na svoje. Otišli su s dvoje, vratili se s troje djece. Danas ih imaju petero. Po povratku kući kupili su prvi hektar vinograda, snalazili se kako su znali, djeca su im pomagala pa će Ana prepričati kako Antonela nije stigla ponoviti gradivo za školu jer je morala ujutro ići raditi u vinograd.
– Bila je treći razred. Rekla sam joj da napiše šalabahter, pitala me što je to. Ja sam ga napisala. Došla je iz škole u suzama. Učiteljica ju je ulovila. Išla sam u školu reći što se dogodilo – prisjeća se Ana tih početaka po povratku, kada nisu imali doslovno ništa. Na kraju je sve dobro završilo: Ivana je završila studij informatike. Radi kao učiteljica, predaje u četiri škole. Otac za nju kaže da mu je desna ruka. Antonela je završila Poljoprivredni fakultet. Radi u Iločkim podrumima. Vino joj je, kaže Ivan, struka pa se njezin dio obveza znade. Jasminka je diplomirala na studiju socijalnoga rada. Dobila je rektorsku nagradu. Zaposlena je u Centru u Vukovaru. Ona održava Facebook stranicu gospodarstva i brine se o cvijeću. Ružica studira na Poljoprivrednome fakultetu u Osijeku, a ove ga je godine upisao i najmlađi član obitelji, Ante. Ružičin je nadimak Carica jer jedina je rođena carskim rezom.
– Ona nam je savjetodavna služba – kaže Ivan i dodaje da je sinu Anti povjerio traktor. I dok se tako otac nabacuje titulama koje je namijenio djeci, a oni samo vrte glavom dok Ana odmahuje rukom i mrmlja da je “on takav”, a osmijeh joj sve to vrijeme ne silazi s lica, uočava se sav sklad njihova života. Znaju se Ana i Ivan cijeli svoj život. Vršnjaci su, rođeni 1962. godine. – Skupa su išli i u osnovnu i u srednju školu. Mama ga onda jako nije voljela – kaže Ružica. Ljubav je planula tek poslije.
– Ma da, kada je vidjela da je nitko neće – zadirkuje ženu Zmija. Sljedeće godine Knezovići će udavati dvije najstarije kćeri, Ivanu i Antonelu. Učiteljica će se odseliti u Osijek, Antonelin će se dečko iz zagrebačkih Sesveta preseliti u Ilok.
– Kaže tata da će čas posla biti da Igor i ja skoknemo iz Osijeka u vinograd. Još će nam i ručak dati – smije se Ivana, a kad je otac počeo zadirkivati Antu u vezi s djevojkama, mladić je ustao od stola: – Dosta sam čuo.
No s ocem je, pokraj grba obitelji Knezović, hrvatskoga plemićkog roda iz 1340. godine, pozirao u zatvorenome dijelu kušaonice u koju se može smjestiti 120 osoba. Zidovi su tu urešeni obiteljskim fotografijama, na drvenome su šanku izložena vina obitelji Knezović. Na tržište su vino u boci s vlastitom etiketom i oznakom kontroliranoga podrijetla plasirali 2003. godine, a vinarija Knezović godišnje proizvede oko 50.000 litara bijelih i crnih vina. Od bijelih sorti najzastupljenija je graševina, zatim chardonnay, pinot bijeli i neizostavni iločki traminac. Od crnih sorti proizvode frankovku, cabernet sauvignon, merlot i rosé.
Žene najviše vole rosé
– Žene uglavnom biraju rosé, a muškarci graševinu – kaže Ana. Knezovići danas imaju 45.000 trsova na devet hektara vinograda. Kapacitet vinskoga podruma je 70.000 litara, a nedaleko od ulaza stara je drvena preša s kojom su po povratku iz izbjeglištva započeli preradu grožđa. U njoj je sada posađeno cvijeće, a Knezovići imaju tri suvremene preše. Drugi su u Ilok “dotjerali” kombajn za branje grožđa, koji im vrijeme berbe skraćuje na svega pet-šest dana. Vinogradarstvo i vinarstvo njihove su osnovne djelatnosti, no bave se i seoskim turizmom, u sklopu svojeg izletišta i vinotočja gdje gosti mogu degustirati vina, obići podrum i kupiti vino.
Vinogradarstvo i vinarstvo njihove su osnovne djelatnosti, ali bave se i turizmom
– Litra u rinfuzi je dva eura, u boci tri, a butelja četiri eura – diktira nam cijene Ivan.
Kada turisti dođu, a ima ih odasvud – od Osijeka do Dubrovnika, dolaze i stranci – Englezi, Francuzi, Austrijanci, Kanađani... Zmija im govori o povijesti Iloka, proizvodnji vina, raznim zanimljivostima... Zadužen je i za roštilj, a lokalni se specijaliteti spravljaju u kuhinji. Proces je to u koji su svi uključeni. Cijela se njihova turistička ponuda zasniva na osobnom i autentičnome pristupu, a sve usluge obavljaju sami i isključivo obiteljski. Najviše im posjetitelja dolazi po preporuci, unatrag dvije godine za promociju koriste Facebook, a surađuju i s nekoliko turističkih agencija.