RS I NOVI UDŽBENICI POVIJESTI: POTRAGA ZA ISTINOM ILI PROPAGANDA?

Krajem srpnja iznenadila nas je vijest u kojoj se navodi informacija Ministarstva prosvjete da je Republika Srpska spremna uvesti nove udžbenike povijesti za učenike srednjih škola u kojima će biti uključene i lekcije o ratu u BiH od 1992. do 1995. U dosadašnjim udžbenicima povijesti samo se sporadično govorilo o tome i oni su uključivali samo nekoliko općih činjenica o ratu. Stoga su, kako je navedeno, potrebne nove knjige, a na njima će, kako je predviđeno, raditi pedagoški zavodi Srbije i Republike Srpske. Ta je vijest jako zanimljiva jer nije riječ o Komisiji za školske udžbenike koja je osnovana nakon 2. svjetskog rata između dvije nekada neprijateljske države Njemačke i Francuske. Cilj rada tadašnje zajedničke njemačko-francuske komisije bio je suočiti se i preraditi povijest stogodišnjeg neprijateljstva i omogućiti pomirenje pronalaženjem istine o minulim događajima. Rezultat rada Komisije za udžbenike bilo je stvaranje i jačanje zajedničke budućnosti u miru i razmjena učenika. Sve je to našlo uporište u posebnom njemačko-francuskom sporazumu o prijateljstvu, koji su 22. siječnja 1963. potpisali Konrad Adenauer i De Gaulle. Tada je nastao njemačko-francuski “Jugendwerk”, jedna vrsta njemačko-francuske inicijative za suradnju i razmjenu mladih, čije je značenje sada, u vrijeme ponovnog izbijanja nacionalističkih tendencija, ponovo prepoznato i oživljeno. Taj pozitivni primjer unapređenja francusko-njemačkih odnosa doveo je do još jednog zajedničkog pothvata: formiranja njemačko-poljske komisije za školske udžbenike, nastao ponajviše kao rezultat inicijative katoličkih biskupa iz obje zemlje. Zadatak, prikazati povijesnu istinu o borbama i događajima u ratu, bio je svakako puno teži i kompliciraniji. Ali, zahvaljujući iskrenosti svih sudionika koji su sudjelovali u potrazi za povijesnim činjenicama i istinom, ti su napori rezultirali konstruktivnim rezultatom. Nakon ta dva primjera uspješne suradnje postavlja se pitanje koju zadaću ima nova Komisija za udžbenike Republike Srpske i Srbije? Ovdje se radi o povijesno drukčijoj situaciji. Ovdje se ne sastaju predstavnici dvije nekada neprijateljske zemlje, već dvije zemlje koje su u vrijeme diktature, agresije i genocida stajale na istoj strani. U najavi Ministarstva prosvjete Republike Srpske o izradi novih udžbenika ne radi se o iznošenju istine o događanjima u proteklom ratu, već o nekritičnom preuzimanju povijesnih udžbenika Srbije od strane vlasti jednog bosanskohercegovačkog entiteta. S obzirom na to da predstavnici obiju pogođenih strana u ratu – Hrvata i Bošnjaka – nisu u Komisiji, njezini bi se članovi, tobože, morali unijeti u uloge drugih u ratu stradalih naroda, kako bi se približili istini. Vjeruju li oni da to mogu? I kako obrazovna ustanova u Srbiji zamišlja to učiniti kada njezina politička elita do danas ne smatra da je potrebno da prizna svoju suodgovornost ili glavnu odgovornost u ratu? Kako će se članovi Komisije odnositi prema negiranju genocida u Srebrenici zna li se da u njegove negatore spada i srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik? Moj zaključak glasi: ili će Komisija za udžbenike (Pedagoški zavodi RS-a i Srbije) svladati Heraklovu zadaću u iznalaženju istine – ili će rezultat njihova rada biti još jedan korak u pravcu državne propagande i ograničavanja pluralizma mišljenja.