Lumbarda More je doli drugačije boje, svitlije, nema cijenu ta lipota
Legende kažu da je tu bio i Odisej, ali nije njegove mornare Kirka pretvorila u svinje, nego su se opili vinom
“More je doli drugačije boje, svitlije je nekako. I taj ala, to meko l, ima posebnu čar. Kad vidiš Lumbardu, više nije skupa ni cestarina, ni trajekt. Lipota Lumbarde na najlipšem otoku Korčuli nema cijenu”, mišljenje je ovo mnogih koji se u Lumbardu zaljube na prvi i svaki sljedeći pogled.
Vrijeme ide, ali je i stalo
Daleko je, nedostupna svima, možda baš zato predivna, sačuvana.
– Sritan je ko živi tu, ali i svatko ko dođe. Znaš li da je samo naše vino, jer raste u pijesku, ostalo pošteđeno bolesti vinove loze kad su ostali zbog toga u prvoj polovici prošlog stoljeća pošli u svit. Srećom bolest nije mogla u pijesak, grk je preživio, a mi ostali u Lumbardi – kaže mi Zoran Cebalo Popić, mladi vinski šampion iz Lumbarde. Ima on godišnje gotovo 12.000 boca ove božanske kapljice...
Turisti je dolaze kušati, a ima ih iz cilog svita: od Amerike do Afrike. Lumbarda, iako divna, nije samo plitko čisto more, bijeli pješčani tepih... Gušta se tu. Zoran nam priča o ljepoti života u Lumbardi, litu, turistima iz cilog svita. Ima majicu Putina.
– Donila mi gošća iz Rusije. Suprug joj je valjda isto bio KGBovac. Zbog vina nam dolazi i mnogo gostiju iz velikih vinskih zemalja. Je l’ znaš da smo pokušali u Grčkoj naći vino slično grku. Ali nema ga. Možda je to staro ime vino dobilo jer bilo grko, odnosno gorko. Amerikanki Steffi, njegovoj gošći gorko nije...
– Vine? Delicius! – kaže ona. A ta priča o Grcima i Korčuli povod je za razvoj povijesno arheološkog turizma. Lumbardska psefizma
najstariji je kameni spomenik, star 2300 godina, a u njemu se govori o dodjeli zemlje grčkim doseljenicima s Visa.
– Nedavno je pronađen ključni dio psefizme, koji je nedostajao, a tu gdje je pronađena cisterna podno koje je vjerojatno bio grad. Tu ćemo izgraditi turistički centar – kaže načelnik Lumbarde Igor Kršinić i dodaje da je u njegovu mjestu sve podređeno turizmu. I jest. Nijemci, Slovenci, Hrvati ponajviše, satima s noge na nogu, bez ikakve priše, kilometrima se šetaju uz prelijepe pješčane plaže. – Dođem u Lumbardu, parkiram auto i cijeli odmor uživam gledajući dijete kako mi se kupa u plićaku. More, palme, borovi, hrana i vino. U Lumbardi vrijeme ide, ali kao da je stalo – kaže mi Slovenac Peter. Probali smo, more je čisto, prozirno, u jednom trenu scena kao iz filma. Iz malog čamca Neretvanin Luka mi nudi krišku lubenice.
– Doša sam autom do Orebića, pa čamcem do Lumbarde, skoro sve sam proda – kaže.
Turisti vole taj osjećaj Dalmacije, posebno otoka. U Lumbardi godišnje evidentiraju i do 140.000 noćenja. Gosti se uvijek vraćaju, a njihove pohvale dovode nove, koji ne mogu odoljeti kad čuju
za nevjerojatnu gostoljubivost, mir, druženje uz ribarske večeri, utrku tovara... A tu su i ono koji su se nakon desetljeća turističkih dolazaka i trajno doselili u ovaj predivni dio Korčule, nastao na sedam brežuljka.
Suživot vilenjaka i ljudi
– I Rim je nastao na sedam brežuljaka. Možda su baš zbog toga stari Rimljani i voljeli ovaj kraj. Prema legendi, Odiseja i njegove drugove tu je držala čarobnica Kirka. – Priča kaže da ona nije njegove pomorce pretvorila u svinje, nego su se baš napili grka... A tko bi im zamirija – smije se Ante Šestanović,direktor TZ-a Lumbarda, koji priči iz Homerove Odiseje dodaje i onu o suživotu vilenjaka i ljudi te potopljenom drevnom gradu koji je stradao opet zbog prevelikog uživanja u najboljem vinu, lumbardskom naravno.
– I Bijela kuća se gradila od našeg kamena, pa Dubrovnik... Kamenoklesarstvo je bilo ponos Lumbarde, a ima ih još koji se time bave. Puno toga imamo turistima ispričati, ali priroda im naravno najviše kaže sama. Zato nam dolaze princeze, šeici, oligarsi, bio je DiCaprio, Ecclestone, Stallone... U Lumbardi su ponosni, imaju i zašto!