Kako je Kubrick odbio želju Beatlesa da glume hobite
I Beatlesi su htjeli glumiti hobite, molili su Stanleya Kubricka da snimi film na temelju Tolkienovih knjiga
Nakon žestokog nadmetanja s Netflixom, Amazon je uspio osigurati prava na TV ekranizacije knjiga J.R.R. Tolkiena, za koje je iskeširao nevjerojatnih 250 milijuna dolara. Posao, međutim, nije sklopljen bez prepreka: Tolkienovi nasljednici Amazonu su jasno dali do znanja da mu ustupaju prava samo za ekranizaciju Drugog doba iz Tolkienova pseudopovijesnog prikaza Međuzemlja, naglasivši da ne smiju ni taknuti Treće doba, epohu u kojoj se odvijaju gledateljima poznati događaji iz dosadašnjih ekranizacija, koje uključuju i čitav serijal “Gospodar prstenova” u režiji Petera Jacksona!
To znači da ćemo (navodno u nekoliko paralelnih serija) u Amazonovoj produkciji gledati događaje koji su prethodili svemu što smo prije mogli vidjeti u kin u i na televiziji: između ostaloga, to su bile godine u kojima je Sauronova moć prvi put rasla, ljudi su bili potlačeni, a vilenjaci vrlo moćni. Upravo u Drugom dobu Galadriel je osnovala Lorien, a Tranduil Mrku Šumu, te su udareni temelji mnogim mjestima na kojima se odvijala svima poznata radnja “Gospodara prstenova”.
Mnogi fanovi bili su razočarani takvim razvojem događaja, ali mnogo je više onih koji su uzbuđeni što Amazon počinje otkrivati široj javnosti slabije poznata prostranstva Tolkienovih svjetova mašte, u kojima su neki detalji samo naznačeni, pa će stručnjaci za njegov opus imati odgovoran i pomalo nezahvalan zadatak da dopišu i dorade ono što sam majstor nije stigao napraviti.
Tolkien je prezirao rock
Nova serija “Gospodar prstenova” počet će se snimati dogodine, što znači da još barem godinu dana nećemo znati što su nam pripremili Amazonovi kreativci. To je i više nego dovoljno da se ponovi gradivo i posveti dosadašnjim ekranizacijama i drugim adaptacijama Tolkienova opusa, uz koje se vežu i brojne trivije.
Malo je, recimo, poznato da su među prvim fanovima “Gospodara prstenova” bili članovi ultrapopularnih Beatlesa, kojima je sredinom šezdesetih palo na pamet kako bi bilo sjajno da se snimi psihodelična adaptacija Tolkienove trilogije u kojoj bi oni igrali glavne uloge i za koju bi skladali glazbu. U njihovoj viziji, Paul McCartney trebao je igrati Froda Bagginsa, Ringo Starr bio bi njegov vjerni pratitelj Sam Gamgee, George Harrison igrao bi mudrog čarobnjaka Gandalfa, a John Lennon nesretnog, izobličenog Golluma. S tom idejom prišli su Stanleyu Kubricku, koji ih je otpilio rekavši da je Tolkienov opus previše kompliciran da bi poslužio kao predložak za suvislu adaptaciju. Umjesto da se suradnjom s Beatlesima na jedan sasvim drukčiji način upiše u filmsku povijest, Kubrick se radije upustio u snimanje SF spektakla “2001: Odiseja u svemiru”,
koji je postao jedan od najvažnijih filmova dosad snimljenih.
Razočarani glazbenici potom su otišli izravno Tolkienu i zamolili ga da im proda prava na filmsku adaptaciju trilogije “Gospodar prstenova”. Odbio ih je bez razmišljanja. Kasnije će se saznati da je pisac bio popriličan tradicionalist i da je prezirao glazbu Beatlesa često se žaleći da se radi o nesnosnoj buci, a siroti članovi benda redovito su isticali da su upravo njegove knjige utjecale na njihovo poimanje svijeta!
Potkraj šezdesetih Tolkien je popustio pod pritiskom. Prava na ekranizaciju prodao je korporaciji United Artists za skromnih sto tisuća funti, koliko mu je bilo potrebno da pokrije porezni dug u koji se neoprezno uvalio. Kasnije će se isticati das je upravo to dugovanje bilo presudno u njegovoj odluci da unovči prava na “Gospodara prstenova”.
Jeftini filmovi za klince
Prvu adaptaciju trebao je režirati John Boorman, a scenarij je trebao uključivati brojne novosti, između ostalih i scenu seksa Froda i Galadriel. Projekt se, međutim, pokazao suviše skupim i kompliciranim, pa se Boorman povukao i posvetio snimanju šokantnog trilera “Oslobađanje” kojim je 1972. osvojio tri nominacije za Oscar.
Nakon odustajanja velikih redateljskih imena, rane adaptacije Tolkienovih djela svele su se na niskobudžetne bizarnosti iz Švedske, Rusije i kasnije Finske, u kojima su likovi u lošim odijelima kreveljeći se pokušavali nasmijati mahom dječju publiku.
Animirane adaptacije bile su mnogo zanimljivije: preteča kultnog japanskog studija Ghibli izbacila je 1977. ambicioznog animiranog “Hobita” u američko-japanskoj koprodukciji, a godinu kasnije pojavila se i danas kultna animirana adaptacija “Gospodara prstenova”u režiji Ralpha Bakshija, poznatog i po kontroverznom “Mačku Fritzu”, prvom dugometražnom animiranom filmu u povijesti SAD-a koji je bio zabranjen za mlađe od 18!
Tolkienova djela doživjela su novu popularnost sredinom osamdesetih, u ranim kopjutorskim igrama temeljenim na tekstu, a pravu poplavu igara smještenih u Međuzemlje doživjeli smo dvijetisućitih, nakon ogromnih uspjeha filmova Petera Jacksona. Njegova trilogija “Gospodar prstenova” i tri filma “Hobit” ukupno su uprihodili 5,9 milijardi dolara, otvorivši put novom valu interesa za djela J.R.R. Tolkiena, koji je sada zajahao i veliki Amazon.