Duševna dijagnoza ne znači automatski opasnost za volanom
“Ako posebnim zakonom nije propisano”, dio je zakonskog članka koji definira liječničku tajnu, a zbog kojeg je svakim drugim zakonom moguće i dopušteno u nas raspolagati zdravstvenim podacima svakog pojedinca. Liječnička tajna prestaje biti odnos na relaciji liječnik – pacijent kada to, dakle, propiše bilo koji drugi zakon upravo kao što je propisao Zakon o sigurnosti prometa na cestama.
OVA PRIČA PRELOMIT ĆE SE NA OSOBAMA S DUŠEVNIM POREMEĆAJIMA, KAŽE DR. HERMAN VUKUŠIĆ
Prijavljuju iz revolta
Taj je Zakon tema zbog, podsjetimo, kažnjavanja obiteljske liječnice vozača koji se pod utjecajem droge zajurio i zabio u automobil koji je čekao na naplatnim kućicama. Liječnica je kažnjena s pet tisuća kuna i zbog toga što policiji nije javila promjenu njegova zdravstvenog stanja. Pacijenta nije vidjela mjesecima prije nesreće, a za njega kao ni za jednog drugog liječnici i nemaju podatak jesu li vozači. Zbog tog apsurda obiteljski liječnici počeli su masovno prijavljivati policiji svoje pacijente, odnosno neke promjene u njihovu zdravstvenom stanju. Jasno da je riječ o revoltu u toj dosljednoj primjeni nedorečenog Zakona, ali u konačnici ispaštaju pacijenti. Priča je to koja je otkrila i traljavu zaštićenost liječničke tajne.
– U konkretnom slučaju, Zakon o sigurnosti prometa na cestama poseban je zakon koji propisuje pojedine izuzetke od čuvanja liječničke tajne. Ovaj zakon vrlo široko i neodređeno propisuje obvezu liječnika o obavještavanju nadležne policijske uprave ili postaje o razlozima zbog kojih vozač nije sposoban sigurno upravljati vozilom. Naime, zakon ne propisuje popis dijagnoza ni stanja koji bi potpadali pod obvezu prijavljivanja. Osim toga, liječnici nemaju ni službenih informacija ima li pojedini pacijent vozačku dozvolu, niti je pacijent to dužan prijaviti liječniku – komentirao je dr. Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore.
Važna je terapija
– Sramota je što se sve radi na temelju incidenta koji je prouzrokovala osoba koja niz godina zloupotrebljava psihoaktivne supstancije i da na osnovi tog slučaja sada moraju patiti cijele populacije pacijenata za koje se – ako pogledamo službene statistike od osamostaljenja Hrvatske – nesreće ovakvog tipa, tj. incidenti s ljudskim žrtvama, mogu brojiti u promilima. Mi smo u Hrvatskoj apsolutno pobrkali lončiće po pitanju ljudskih prava pacijenata. Ta su prava nagažena čizmom, jer se ovo ne smije raditi u ovoj mjeri – ogorčen je psihijatar dr. Herman Vukušić, dodajući kako u medicini postoje jasne kategorije koje su to dijagnoze kojima je kontraindicirana vožnja automobilom. Velika većina njih nije psihijatrijska: to su ljudi sa srčanim problemima, s nekim kroničnim bolestima koje zahtijevaju terapiju koja može dovesti do kroničnog umora za volanom itd. Bilo koja duševna dijagnoza ne znači automatski da je čovjek opasnost za volanom. To su stanja pod terapijom, terapija služi da čovjeku bude bolje i ako on kontinuirano uzima terapiju i redovno se liječi zašto bi bio opasnost? Koliko nam se takvih slučajeva dogodilo u 25 godina? Najlakše je napadati pacijente. Na žalost, ova priča prelomit će se na svih osobama s duševnim poremećajima i tegobama koji mogu biti i prolazne prirode. Ponavljam, dečko nije skrivio nesreću zbog (ne)uzimanja terapije, nego zato što je u tom trenutku bio na psihoaktivnim supstancijama – zaključio je dr. Vukušić.
LIJEČNICI NEMAJU SLUŽBENIH INFORMACIJA IMA LI POJEDINI PACIJENT VOZAČKU DOZVOLU, NITI JE PACIJENT TO DUŽAN PRIJAVITI LIJEČNIKU – KOMENTIRAO JE DR. KREŠIMIR LUETIĆ, ŠEF HRVATSKE LIJEČNIČKE KOMORE