DW i FAZ: ‘Dobronamjerni kolonijalizam’ uz pomoć nevladinih organizacija

Nakon zločina u Srebrenici, gdje su srpski vojnici ubili na tisuće muslimanskih muškaraca i dječaka, udovice i majke uz pomoć stranih donatora osnovale su nevladinu organizaciju „Majke Srebrenice” i počele svijet upoznavati, a počinitelje suočavati s „tamnim poglavljem” povijesti. Njihova potresna priča simbolizira ulogu nevladinih organizacija (NGO) kao efikasnih, progresivnih i autentičnih predstavnika lokalnog društva. Ali, kako primjećuje američka politologinja Patrice C. McMahon, realnost obično izgleda posve drugačije, piše njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ). “Na primjeru Bosne i Kosova ona skicira uspon i pad napuhanog NGO-sektora od kojeg, nakon povlačenja novca sa Zapada, ne ostaje puno više od razočaranja i iznevjerenih očekivanja.” Njemački list potom citira tezu bivšeg glavnog tajnika UN-a Boutrosa Boutrosa-Ghalija iz 1992., po kojoj „mir u najširem mogućem smislu nije moguće postići samo uz pomoć sustava UN-a i njegovih država članica”. Vraćajući se na teze iz knjige Patrice C. McMahon “NGO-Game” i Bosnu list piše: „Nakon rata u BiH međunarodna zajednica je pod vodstvom UN-a željela obnoviti zemlju i potaknuti pomirenje među etničkim skupinma. S puno novca i entuzijazma, ali s malo znanja o situaciji na terenu „Humanitarni klub” sredinom devedesetih upao je u Bosnu i nakon početne humanitarne pomoći počeo raditi na jačanju civilnog društva. Međunarodne nevladine organizacije osnivaju lokalne ogranke, zapadni akteri iz vladinog i nevladinog sektora otvaraju nove NGO-ove ili ulaze u neravnopravna partnerstva s lokalnim akterima određujući njihovu agendu s obzirom na financijsku premoć. Lokalne organizacije počinju svoje projekte kreirati prema želji donatora. Umjesto da se uzajamno povezuju i jačaju, počinju se ponašati kao konkurencija jedni drugima. Pri tom često agitiraju ne vodeći računa o potrebama i interesima stanovništva koje predstavljaju”.

FAZ u članku dalje navodi, citirajući teze Patrice C. McMahon, da je međunarodnoj zajednici nedostajala zajednička i dugoročna strategija ili u najmanju ruku efikasna koordinacija aktivnosti. Problem je bio i način financiranja - od projekta do projekta. Sve to je dodatno spriječio samoodrživi razvitak nevladinih organizacija. A onda je opao interes za Bosnu i usprkos velikom financijskom ulaganju u civilni sektor, on je danas slab i duboko podijeljen, prosuđuje ova politologinja. Kao drugi primjer ona navodi Kosovo gdje je, za razliku od BiH, i prije intervencije međunarodne zajednice, postojalo „aktivno i razvijeno civilno društvo”. Ali po dolasku stranog NGO-sektora, fokus se stavlja samo na potrebe albanskog stanovništva, što nije bilo u skladu s jačanjem multietničkog društva, a to je deklarativno bilo jako važno donatorima. I tako se civilno društvo, po riječima Patrice C. McMahon „NGO-iziralo, ono je naraslo i istodobno postalo ovisno o stranom novcu i idejama”, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung. Na kraju list zaključuje: „Autorica McMahon toliko ponavlja središnje teze, da na kraju svi shvaćaju da doduše ima dobrih i važnih nevladinih organizacija, ali da negativni primjeri ipak pretežu”. “Sustav međunarodnog financiranja, nedostatak polaganja računa za što se troši novac, hijerarhijska partnerstva s lokalnim akterima ona naziva ‘dobronamjernim kolonijalizmom’. Sve to, po mišljenju Patrice C. McMahon, može čak biti i štetno za razvoj postkonfliktnih društava”, zaključuje na kraju Frankfurter Allgemeine Zeitung.