Ivana Pernara netko bi trebao cijepiti, pod hitno
Uzemlji kojoj prijeti demografski slom, u zemlji iz koje mladi ljudi bježe autobusima, u zemlji koja svakoga dana odumire brzinom svjetlosti svaka je vijest o novorođenčetu koje je za dolazak na svijet odabralo upravo Hrvatsku iznimno lijepa. Jedna od takvih probila se u medijski prostor zahvaljujući poznatome ocu. Riječ je o Ivanu Pernaru, sigurno ga poznajete, izletio je iz Živog zida nakon što su se dojučerašnji intimusi umalo pobili zbog plaće u parlamentu Europske unije koju su u svom programu sustavno difamirali. Uglavnom, u sunčano nedjeljno jutro u karlovačkoj bolnici rodio se Noa, 51 cm dug i 3250 grama težak, zdrav dječarac. No pitanje je koliko će dugo zdrav i ostati. Premda bi se nekim uzročno-posljedičnim
slijedom očekivalo da će rođenje djeteta uozbiljiti roditelja, u slučaju Ivana Pernara ta je logika izostala. Nakon što je na društvenoj mreži objavio prvu fotografiju tek rođenog sina, očinska sreća trajala je tek sat, dva, kada se u ocu probudio političar. Političar Pernar promptno je objavio da sina odbija cijepiti jer “ne vjeruje u imunitet krda niti ima mentalitet krda” i zato nema namjeru popustiti pritisku medija i farmaceutske industrije. Dobro, ovakav potez nije posve neočekivan s obzirom na to da je Pernar i prije laprdao protiv cjepiva, a u svojoj teoriji zavjere ustvrdio i da se djeca cijepljenjem žigošu kao stoka. Uostalom, svoje je teze javno zacementirao kada se nedavno u Splitu susreo s Andrewom Wakefieldom, liječnikom iz Velike Britanije koji se, kako je tada objavio Pernar, prvi usudio povezati cijepljenje i autizam. Međutim, Pernar je prešutio kako je Wakefield zbog svojih budalaština ostao bez liječničke licence. Premda Pernar već dugo promovira antivaksersku politiku, koju je sada odlučio demonstrirati na vlastitom sinu, bit će zanimljivo pratiti hoće li posljedica Pernarove odluke biti sudski postupak zbog kršenja Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji je u Hrvatskoj na snazi još od 1997. godine. Netko bi Pernaru trebao reći da postoji dobar razlog zašto se necijepljenje djece u Hrvatskoj regulira zakonom koji propisuje i novčane kazne, vjerojatno i stoga što je još 1968. godine, davno prije Pernarova rođenja, uvedeno obvezno cijepljenje protiv ospica od čega je dotad godišnje umiralo oko 15.000 djece. Istina, u pravu su oni koji tvrde da Pernara treba ignorirati, jer od medijske pažnje živi, tako što tekstove o sebi okači na Facebook pa se svojoj sljedbi predstavlja žrtvom zavjere, ali kada život vlastita djeteta degutantno zlorabi u kampanji za predsjedničke izbore, onda o tome treba javno govoriti. A kada putem društvenih mreža poziva roditelje koji ne žele cijepiti svoju djecu da razmisle o tome kome će dati svoj glas, u tom je slučaju medijima čak i dužnost raskrinkati širenje dezinformacija, pa i paranoje prema cijepljenju koje spašava živote. Zaista, Pernara bi netko trebao cijepiti, pod hitno, ako već - za razliku od njegova sina - zahvaljujući vlastitim roditeljima nije dobio priliku za normalan razvoj. Je li tu priliku i iskoristio, drugo je pitanje.
Istina, treba ga ignorirati, osim kada život vlastita djeteta degutantno zlorabi u predsjedničkoj kampanji i još poziva i druge roditelje