Hrvati iz BiH snažno za NATO i EU, čak i pod cijenu da izgube partnere i mjesto u vlasti
Budu li igre oko sastavljanja Vijeća ministara u funkciji stvaranja krize iz koje se želi promijeniti politički sustav koji bi u korist najbrojnijih rušio domove naroda, onda će ovo umjesto “dana D” biti današnji sumorni crni utorak. Valjda to nije ničiji
Imenovanje nove državne vlasti zapelo je zbog nepostojanja konsenzusa triju naroda o nastavku puta u NATO. Bošnjaci, kojima su Amerikanci vjetar u leđa, prvo traže slanje ANP-a u Bruxelles pa onda imenovanje srpskog kandidata za predsjedatelja Vijeća ministara, dok RS inzistira samo na uspostavi nove vlasti. Hrvati su opet između dvije vatre i jedini nedvojbeno zagovaraju oba procesa
Političari i mediji od današnjeg utorka napravili su “dan D” u Bosni i Hercegovini. Tročlano Predsjedništvo BiH trebalo bi odlučiti hoće li deset mjeseci od izbora imenovati Dodikova kandidata Zorana Tegeltiju za mandatara Vijeća ministara BiH i poslati godišnji nacionalni program (ANP) u NATO ili jedno ili nijedno od toga dvoga. Ako se sjednica uopće i održi!
U zemlji nesporazuma i nepovjerenja ucjene su snažno političko oružje i njime se služe svi, ovisno o situaciji i potrebi. Tako je i imenovanje nove državne vlasti zapelo zbog nepostojanja unutarnjeg konsenzusa triju naroda o nastavku puta u NATO. Bošnjaci, kojima su Amerikanci vjetar u leđa, prvo traže slanje ANP-a u Bruxelles pa onda imenovanje srpskog kandidata za predsjedatelja Vijeća ministara, dok pobjedničke stranke iz Republike Srpske, predvođene Miloradom Dodikom, odbijaju to i traže da se prvo imenuje nova vlast, koja bi potom odlučivala o svemu, pa i o nastavku NATO integracija.
Hrvati su ponovno između dvije vatre i jedini u BiH nedvojbeno zagovaraju oba procesa – imenovanje državne vlasti i nastavak euroatlantskih integracija. Sigurno je da će se u budućnosti
nastaviti snažno boriti za ulazak BiH u EU i NATO, pa i pod cijenu gubljenja političkih partnera na domaćoj sceni. Čak i pod uvjetom sudjelovanja u vlasti. Uostalom, kako bi i mogli biti izvan tih procesa kada je njihova matična domovina članica i EU i NATO-a. No Hrvata je u BiH najmanje, politički im je utjecaj limitiran neustavnim izbornim pravilima pa najteže i mogu utjecati da se blokade prekinu i ostvari napredak. Uostalom, u Predsjedništvu BiH, koje danas odlučuje o mandataru i ANP-u, Hrvati jedini od triju konstitutivnih naroda nemaju svog autentičnog predstavnika, nego samo nametnutog pripadnika. I to je jedan od rezultata politike ucjena i prijevara koja od Daytona do danas “krasi” političku scenu BiH.
Zato je i dogovor čelnika triju vodećih nacionalnih stranaka (Čovićev HDZ, Izetbegovićev SDA i Dodikov SNSD) prije petnaestak dana dočekan sa skepticizmom. Određenu dozu nade ulijevala je samo činjenica da je u postizanju dogovora posredovao posebni predstavnik Europske unije u BiH. No potpisi na dokumentu koji je najavljivao konačnu uspostavu vlasti nisu se ni osušili, a počela su različita tumačenja, optužbe i, naravno, ucjene. Politička situacija u BiH djeluje tako depresivno da je teško nazrijeti bilo kakav izlazak iz krize u kojoj se zemlja konstantno nalazi. Brojna su pitanja oko kojih je bilo, jest i bit će teško postići dogovor i konsenzus, ali jednako tako niz je ciljeva od zajedničkog interesa svih triju naroda i svih građana BiH oko kojih se može graditi politički program djelovanja u idućim godinama. Ako ima minimuma političke volje za to. Jedan od tih ciljeva stabilna je država jer sadašnje stanje neizvjesnosti nikome ne odgovara. Stabilnost i funkcionalnost institucija na svim razinama potrebne su za odvijanje svakodnevnog života, a toga nema bez suradnje i reguliranja pravnog okvira. Dio toga su i jasna i pravedna izborna pravila koja će jamčiti legitimitet zastupanja i naroda i građana. Dobra je vijest da se tri četvrtine građana, po različitim istraživanjima, pozitivno očituju o ulasku BiH u EU. Pri tome, za razliku od ulaska u NATO, nema bitnijih razlika u stavovima pripadnika triju naroda. Prihvaćanjem europskih standarda i pravne stečevine BiH bi riješila neke od velikih uzroka svoje unutarnje nestabilnosti.
Po logici stvari, gospodarski rast u interesu je svih u BiH. Čak i u ovakvoj situaciji političkih opstrukcija, blokada i kriza, država ostvaruje ekonomski rast. On bi, nedvojbeno, bio mnogo veći i brži kada bi se reforme provodile bez nepotrebnih otpora, a strani ulagači privlačili povoljnim ambijentom i boljom infrastrukturom. Teško je zamisliti da izgradnja infrastrukture također nije u interesu svih u BiH. Tko može imati štete od dobrih cesta, moderne željeznice, mostova...? Nema infrastrukturnog projekta u BiH od kojeg izravnu korist neće osjetiti cijela država, bez obzira na to u kojem se njezinu dijelu gradi. BiH neće biti stabilna ni investitorima privlačna država sve dok bude imala neriješene odnose sa susjednim državama. Prosječan Srbin, Bošnjak ili Hrvat u BiH sigurno želi što bolje odnose i rješavanje svih sporova s Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom. To susjedstvo primjerom pokazuje da je članstvo i u EU i NATO-u moguće samo ako ima iskrenosti i kompromisa koji se (i) danas testira u Sarajevu. Budu li igre oko sastavljanja Vijeća ministara u funkciji stvaranja krize iz koje se želi promijeniti politički sustav koji bi u korist najbrojnijih rušio domove naroda, onda će ovo umjesto sunčanog “dana D” biti sumorni crni utorak. I ne samo utorak. Valjda to nije ničiji (ANP) (više)godišnji nacionalni program.