Mogla sam i ja obut’ štikle, pa nije ni baka Marica za baciti
Provjerili smo kako se prodaju mandarine koje nisu kod Kristine
Slučajnost, marketinški trik ili jednostavno zgodna djevojka – što god da jest, od pojave Kristine Mandarine, kako su je nazvali mediji pa onda i cijela regija, voće koje prodaje trgovkinja u Podsusedu nikad nije bilo popularnije. Je li situacija ista na svim gradskim štandovima, odnosno stoje li kupci u redovima i za njihovo voće, provjerili smo jučer s prodavačima diljem metropole.
Nije kupac uvijek u pravu
– Tak’ sam i ja mogla štikle obut’, nije ni baka Marica za baciti. I ja se mogu našminkati i treptati – puna samopouzdanja kazala nam je trgovkinja s Črnomerca, koju njezini kupci znaju kao baku Maricu. Na okretištu ova umirovljenica voće prodaje posljednje tri godine jer, kako sama objašnjava, još nije spremna prestati raditi. Posao za štandom, govori nam, odgovara joj jer voli ljude, a vole i oni nju jer znaju da kod nje vrijedi posebno pravilo.
– Nema tu one “kupac je u pravu”. Ako netko ne pozdravi mene, ne pozdravim ni ja njega. Kod mene samo direktno – kaže nam baka Marica. Da posebnu, pak, tajnu za privlačenje kupaca nema, otkrila nam je Antonija Butigan koja “vitamine” prodaje kod Glavnog kolodvora.
– Mislim da se ne treba posebno reklamirati, ja, recimo, nudim samo mandarine – sa smiješkom je objasnila Antonija Butigan, dodajući da posao uglavnom ide dobro jer kupci se privlače kvali