Slučaj Brexit: neovisno sudstvo može obuzdati političke huligane, kad ga ima
Autoritarnom političkom korupcijom obuzet i amoralnim partikularnostima premrežen hrvatski pravosudno-represivni sustav daleko je od britanskog
Kada se činilo da se nakon tri godine ništa neće promijeniti te da će, parafraziramo li stihove grupe Placebo, engleska kiša trajati vječno – svjetlo je ipak probilo jesensko englesko nebo. Vrhovni sud Ujedinjenoga Kraljevstva donio je presudu o „nezakonitosti, ispraznosti i nevaljanosti“odluke britanske vlade o raspuštanju (prorogation) Parlamenta. Misao iz Ovidijevih “Žalobnica” – acta deos numquam mortalia fallunt, ili „djela smrtnika bogove nikada ne zavaraju“– kao da je s časnoga mjesta upućena konzervativnoj vladi i tvrdim brexitovcima na čelu s premijerom Borisom Johnsonom i Jacobom Rees-Moggom, vođom Donjega doma Parlamenta i donedavnim predsjednikom torijevske euroskeptične Grupe za europska istraživanja (ERG), koji je neobično privržen latinskim izrekama kao da je odrastao u mediteranskom kulturnom krugu. Vladin savjet britanskoj Kraljici o raspuštanju Parlamenta, od 28. kolovoza, stupio je na snagu 9. rujna, dana koji je ostao zapamćen kao tužan ne samo za britansku političku povijest nego za zapadnu parlamentarnu demokraciju uopće. Dostojanstvo britanskoga parlamentarizma tada je, pomalo paradoksalno, ostala predstavljati – samo i upravo – feudalna ceremonija raspuštanja Parlamenta, odnosno njegov predsjednik John Bercow svojim dosljedno časnim i inteligentnim držanjem kao i gospođa Sarah Clarke svojom smirenošću u gornjodomskoj funkciji Black Rod (Vratar od Crne palice). Pomrčini nad slavom Britanije pridonijela je toga dana i snimka britanskih aerodroma i na njima, zbog štrajka pilota prizemljenih, zrakoplova British Airwaysa. Utemeljen Zakonom o ustavnoj reformi iz 2005. – poduzetoj kako bi se ažurirala diferencijacija unutar britanskog političkog sustava u kojemu je bilo prisutno povijesno uvjetovano miješanje zakonodavnih, izvršni i sudskih ovlasti pojedinih državnih tijela i funkcija – Vrhovni sud UK preuzeo je neke nadležnosti Pravnih lordova Gornjega doma Parlamenta kao i Sudskog odbora Državnoga vijeća.
Umišljeni ‘faktor X’
Između ostaloga, Vrhovni sud UK „saslušava tužbe u prijepornim zakonskim pitanjima od važnosti za opću javnost“i „usredotočuje se na slučajeve od najvećega javnog i ustavnog značenja“. Uloga toga suda analogna je ustavnim sudovima u drugim državama koje – stvarno ili naizgled–drže dok on sti tuci ona l izmakao temeljnoga načela politički uređeno g i skladnog funkcioniranja države i društva. Primjer Ujedinjenog Kraljevstva pritom je izniman po tome što ta država nema pisani ustav, nego je britanski ustav „kodificiran“. Nastao manje-više stabilnim političkim razvojem države, od Magna Charte iz 13. stoljeća naovamo, britanski Ustav zapravo je povijesna akumulacija statuta, konvencija, pravnih načela, sudskih odluka i jurisprudencije pri čemu je suverenost Parlamenta, koji koristi zakonodavno pravo Krune, temeljno načelo britanskoga Ustava. Upravo to načelo bilo je povrijeđeno odlukom vlade Borisa Johnsona, živopisnog britanskog premijera koji si je umislio da posjeduje churchillovski „faktor X“te koji je, s jednakom živopisnošću, prijašnjih godina ljetovao s obitelji na jednoj od strateških točaka Republike Hrvatske. Kao vrhunski primjer funkcioni
ranja istinske demokracije i neovisnosti sudske vlasti, posebno je važno istaknuti da je presuda Vrhovnoga suda UK u ovome slučaju – koji je službeno označen R (Miller) v. The Prime Minister & Cherry v. Advocate General for Scotland od 24. rujna ([2019] UKSC 41) – donesena prije svega na temelju žalbe privatne osobe, Gine Miller, poduzetnice i građanski aktivne osobe kojoj je to drugi put da svojim građanski savjesnim te ustavno i demokratski svjesnim djelovanjem poravnava nedemokratskim brexitovskim ponašanjem konzervativne vlade iskrivljen put britanske demokracije. Tako je raniji ustavnopravni slučaj R (Miller) v. Secretary of State for Exiting the European Union od 24. siječnja 2017. ([2017] UKSC 5) pokazao da je obvezno postojanje akta Parlamenta kojim se vlada ovlašćuje da na temelju članka 50. Ugovora o EU pošalje Obavijest o odluci UK da se razdruži od EU.
Prateći sudske rasprave i čitanje presude u slučaju Miller II, moglo se uživati u vrhunskome ustavnopravnom racionaliziranju i iznimno inteligentnoj i uljuđenoj pravničkoj argumentaciji, posebice u nastupima lorda Pannicka, te se ohrabriti spoznajom da ipak negdje postoje sudovi pred kojima i najčasniji čovjek može s poštovanjem stajati u stavu mirno. Takvi sudovi postoje jer postoje suci koji su dosegli spoznajnu razinu i stekli intelektualnu moć razumijevanja i apstrahiranja političko-pravnih načela i društvenih vrijednosti potrebnu za neizobličenu i pravičnu njihovu pravnu primjenu u bilo kojim društvenim, građanskim i političkim prijeporima koje proizvodi stvarnost. Takvo pravosuđe postoji ondje gdje postoje ljudi koji gledaju u tu stvarnost i stvari prosuđuju u svjetlu razuma, a ne kroz prizmu partikularnosti ili kaleidoskop sebičnosti.
Ne treba reći koliko je od toga daleko, autoritarnom političkom korupcijom obuzet i amoralnim partikularnostima premrežen hrvatski pravosudno-represivni sustav u kojemu rad časnih, sposobnih i najstručnijih kadrova služi kao ukras i (slaba) društvena utjeha, a nije operativna norma ili, pak, dostignuta razina hrvatske jurisprudencije. Čini se očitim da se u društveno-politički profiliranim slučajevima u hrvatskom pravosudnom sustavu mešetari dokaznim materijalima i svjedocima, dok odluke sudskih vijeća često zvuče kao izlaganja osumnjičenikovih odvjetnika. Interakcijom političke moći, društvenoga položaja i hrvatskog pravosuđa nastaju proceduralne pogreške, izmišljaju se pravni sofizmi, smišljaju pseudointerpretacije i domišljaju pseudoracionalizacije koje dovode do zaobilaženja ili zloporabe zakona kao i do izvrtanja smisla Ustava. Jednako je stanje s hrvatskom parlamentarnom pseudoreprezentativnom demokracijom koja je postala samo formalna i folklorna pozadina za jednopartijsko upravljanje državom, za zaostale i (ne) kontrolirane etatističke reflekse kao i za karijerističke instrumentalizacije vlasti. U Hrvatskoj riječi službenih zakletvi, u Saboru i na drugim položajima, toliko su daleko od realnoga stanja stvari da su postale farsične; božica Pravda nije prekrila oči, nego ih je od jada zatvorila da ne vidi krivu vagu; iznad Sabora nikako nije Bog, već je sebe ondje namjestila Stranka – Partija; iznad Ustava, bojmo se, nije povijesna politička umnost nacije, nego stranački i kastinski kvaziintelektualni pregaoci na zadatku.
Šteta nije samo materijalna
Britanska se javnost ovih dana pita bi li donošenje pisanoga Ustava u budućnosti pomoglo izbjegavanju situacija kao ovih koje upravo proživljava. Hrvatsko iskustvo s demokratskim republikanskim ustavom pritom može biti negativan primjer koji pokazuje da nije problem ustav, niti je problem politička volja naroda. Problem nastaje kada nedemokratska i nečasna politička moć ovlada društvenim institucijama i državnim sustavima i upregne ih u svoja kola. Tada je demokratski duh ustava „na aparatima“, a mentalne zamke političkih laži zatvaraju narod – u stupicu. Britanski parlament ponovno je zasjedao odmah, dan nakon odluke Vrhovnoga suda. Čak ni tada konzervativni politički huligani – izraz za koji je upravo Konzervativna stranka pod Johnsonom pokazala da više nije oksimoron – nisu odustali od neslaganja s ustavnopravnim argumentima Vrhovnog suda kao ni od pokušaja manipuliranja političkim procedurama i datumima kako bi iz procesa Brexita isključili Parlament. U stranačku igru uključen je i glavni državni odvjetnik Geoffrey Cox, čije pravne savjete Vlada koristi i koji je priznao gubitak spora, ali je odmah potom izvrijeđao Parlament koristeći vladine kvazidemokratske argumente. Tako je možda dosegnut vrhunac protudemokratskog političkoga divljanja koje je dopustila Konzervativna stranka već u referendumskoj kampanji: kao prvo, neizradom promišljenoga i osmišljenoga političkog projekta Brexita, potom nereagiranjem na manipuliranje činjenicama u svrhu konstruiranja referendumskih argumenata te nesprečavanjem financijskoga i propagandnoga prodiranja nedemokratskih utjecaja na birače. Ono se nastavilo reduciranjem rezultata referenduma na postotke slabašne prednosti za opciju Brexita, a nedržavničkim gubljenjem iz vida polovice britanskoga stanovništva, ustavne strukture države od četiri konstitutivna entiteta-identiteta kao i smisla Sporazuma na Veliki petak iz 1998. kojim je završen sjevernoirski mirovni proces. Rješavanjem važnog nacionalnog pitanja Brexita, Konzervativna stranka svojim je političkim djelovanjem i vladanjem državom prouzročila gorku i drastičnu podjelu nacije i mnogih obitelji, ali i podjele u vlastitoj stranci te osipanje i degradaciju svojih značajnih članova. Bivši konzervativni premijeri David Cameron i John Major svojim upozorenjima, odnosno snažnim kritikama upućenima matičnoj stranci pokušavaju dovesti do otrežnjenja te otkloniti vlastitu odgovornost. Usprkos apelima iz svih područja društvenoga života, od financijskog do zdravstvenog sektora, kao i upozorenjima bivših čelnika britanskoga obrambenog i sigurnosnog sustava da će britanska nacionalna sigurnost biti znatno narušena u slučaju Brexita bez sporazuma, novoodabrani vođa stranke Johnson nastavlja s nametanjem cijeloj naciji reduciranog, ograničenog i dogmatičnog pogleda na kompleksno pitanje izlaska UK iz EU, logiku jedne – brojčano i sadržajem – neznatne grupe ljudi koja inzistira na Brexitu bez sporazuma i s tim su ciljem spremni izigrati i Parlament, i odluku oba doma Parlamenta koja je 6. rujna postala zakon (tzv. Benn bill), i ustavna načela, i ustavnopravne sudske odluke, ali i odigravati igrokaz last-minute pregovaranja s EU u vezi s operabilnim prijedlogom zaštitnoga mehanizima (backstop) u Sjevernoj Irskoj. Nevjerojatno je da se upravo u Britaniji politički inzistira na neciviliziranom, protulegalističkom i neuređenom izlasku jedne par excellence legalističke države iz slobodne, ugovorene i ugovorne zajednice država. Šteta koja se nanosi Ujedinjenom Kraljevstvu pritom se neće računati samo u funtama nego se već odražava i kod kuće i na međunarodnome polju u znatno narušenome političkom ugledu i nacionalnom ponosu. Pritom se postavlja i pitanje elementarne opravdanosti i moralnosti generiranja neprijateljstva prema EU, uz potpuno sljepilo za društvenu stvarnost i promjenu u identitetskoj svijesti znatnog dijela Britanaca.
Filistarski soteri
Ne samo zbog povratka parlamentarnih zastupnika u Westminster nego i zbog utjecaja na daljnji razvoj zapadne i europske demokracije kao i njezine ustavnopravne prakse, nemoguće je dovoljno naglasiti važnost brexitovskih ustavnopravnih slučajeva i s Brexitom povezanih velikih političkih, društvenih i međunarodnih prijepora koji ustrajnom parlamentarnom borbom, zakasnjelom, ali živom diferencijacijom političkih rješenja i neovisnim sudskim odlukama pokušavaju biti preusmjereni s putova političkoga i verbalnoga nasilja na uljuđene, moralne, nerevolucionarne putove ljudske razumnosti. Problemi referenduma o Brexitu i upravljanja Brexitom protokom vremena pokazat će se kao presudno značajni u vremenu lomljenja demokracije i ustavnosti unutar zapadne civilizacije. Kad protudemokratsko, neustavno ili nezakonito postupanje pojedinih demokratski izabranih vlasti naginje prema ponašanju razbojničkom i despotskom, tada su svijest opće javnosti, deliberativna demokracija i ustavnost sudovanja nužni uravnotežujući korektivi te postaju snažne zapreke kako bi takvo ponašanje ostalo svedeno na huliganske ispade poneke vlade i ponekih pojedinaca. Bez obzira na sve teškoće, drevna parlamentarna demokracija pokazala je da je po sebi i u sebi i umna i otporna te nalazi snagu za samopotvrdu i samoučvršćenje. Nakon tri godine britanska demokracija pokazuje da nije na samrti, nego da javnim nastupima, prosvjedima, političkim rješenjima, parlamentarnim radom i pravosudnim postupcima uzvraća udarac manipulacijama voljom naroda, podmuklosti i nerazumnosti partikularnih političkih namjera i političkome razbojništvu. Više ne sumnjamo – u duhu koji je u klasičnoj antici bio izražen geslom “aut viam inveniam aut faciam” – da će duh britanske demokracije pronaći, a ako treba i stvoriti svoj put uređenoga izlaska iz Europske unije. Britanskoj naciji pritom ne trebaju ni antički, ni antikni megalomanski ili filistarski soteri.
Problemi upravljanja Brexitom protokom vremena pokazat će se kao presudno važni u vremenu lomljenja demokracije i ustavnosti u zapadnoj civilizaciji
Čini se očitim da se u društveno-politički profiliranim slučajevima u hrvatskom pravosudnom sustavu mešetari dokazima i svjedocima