Hrvatski Hansen - prvi Osječanin u reprezentaciji nakon 22 godine
Mladi rukometaš Ante Kuduz lider je Dinama iz Bukurešta, a poziv izbornika Line Červara u reprezentaciju dao mu je još veći vjetar u leđa
status trofejnog sporta, nekoć su bili velesila, u 60-ima i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća nitko im nije bio ravan, imaju i četiri naslova svjetskih prvaka (posljednji još 1974.), no danas su daleko od stare slave. Hrvatski rukometaš iz prve ruke svjedoči zašto je tako.
– Ne “proizvode” više igrače, a Dinamo je primjer. U momčadi imamo samo četvoricu Rumunja i to su igrači stariji od 30 godina. Stali su s razvojem mladih igrača, što se vidi i na reprezentaciji u njezinim rezultatima. Rumunjska je sportska nacija, ali nedostaje im sustav rada u mlađim kategorijama kako bi se u dogledno vrijeme mogli vratiti gdje su nekoć bili. Imaju odlične uvjete, i financijske i organizacijske pa je stvarno čudno da ne mogu napredovati.
Anti su tek 24, a već je pet godina u inozemstvu. Dinamo mu je i peti klub u karijeri nakon Osijeka, Varaždina, Dijona i Winterthura. Promijenio je četiri države, pet gradova...
– Prve godine bilo mi je bilo malo teško priviknuti se na takav život jer od mjesec dana tri tjedna si na putu, svaki drugi-treći dan u drugom si hotelu. To je bilo novo iskustvo za mene, ali mi je pomoglo da brže sazrem. Svaka sredina je bila novo dokazivanje, potvrđivanje i sebi i drugima – veli Kuduz ističući podršku svoje obitelji.
– Moram zahvaliti svojoj braći, tati i mami koja nije s nama. Imao sam najbolje roditelje i braću koji su mi davali veliku potporu.
Taj nomadski život obogatio ga je i velikim iskustvima. U Dijonu ga je, primjerice, trenirao jedan od najvećih rukometaša svih vremena, legendarni Jackson Richardson.
– Nezaboravno iskustvo koje ću pamtiti do kraja života jer u Dijon sam došao kao klinac, s 19 godina. Puno mi je pomogao i bit ću mu zahvalan cijeli život. Mnogo smo razgovarali, objašnjavao mi je kako sport funkcionira, kako se u nekim stvarima trebam dokazivati i postaviti. Nakon te jedne sezone shvatio sam što je rukomet i nakon toga samo sam išao prema gore.
A u tom usponu jedan od novih vrhunaca bio je poziv za reprezentaciju u kojoj je premijerni nastup imao ljetos u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo protiv Belgije. Inače, s juniorskom reprezentacijom 2013. uzeo je svjetsko srebro (u finalu protiv Danaca s četiri pogotka bio je jedan od najefikasnijih). Ante je tako postao prvi rođeni Osječanin u rukometnoj reprezentaciji Hrvatske poslije čak 22 godine i Silvija Ivandije koji je sudjelovao u osvajanju zlata na Mediteranskim igrama 1997.
– Trebalo mi je nekoliko dana da postanem svjestan da sam pozvan u reprezentaciju jer to je vrhunac moje karijere. Taj me poziv napunio dodatnim motivom što rezultira i mojim dobrim igrama u Dinamu ove sezone. Želim se dokazati i pokazati ljudima da mogu računati na mene – priča mladi rukometaš.
Odabrao broj 47
A Lino Červar drži ga na oku. Izbornik je, naime, nedavno otkrio kako je Kuduza uživo gledao u utakmici 1. kola Lige prvaka u kojoj je Dinamo gostovao kod Schaffhausena (28:28). A imao je što i vidjeti jer je 202 centimetra visoki Osječanin bio jedan od najboljih u svojoj momčadi.
– Pročitao sam da je izbornik Červar pratio moju utakmicu i iznimno mi je drago. Našao sam novu motivaciju. Na meni je da ostavim sve na terenu, dokažem se, dobro igram, pobjeđujem i ne bojim se – zaključio je Kuduz.
Zanimljiv je njegov odabir broja na dresu. Broj uz kombinaciju njegovih inicijala AK asocira na oznaku legendarnog “kalašnjikova”, no to nije zastrašivanje protivnika, već posveta omiljenom košarkašu.
– Kao dječak puno sam gledao NBA. Omiljeni košarkaš bio mi je Andrej Kirilenko koji ima iste inicijale poput mojih, a nosio je broj
47. Za mene je on košarkaška ikona
•
i zbog toga sam uzeo taj broj.
PRIJE ANTE KUDUZA, U HRVATSKOJ REPREZENTACIJI OD OSJEČANA, BIO JE TEK SILVIO IVANDIJA JOŠ 1997. GODINE