ODRASTAO SAM IZVAN LONDONA, U MOM GRADU, AKO SI BIO DRUGAČIJI, UVIJEK KAD BI 15-GODIŠNJAK IŠAO U PUB, ZNAO JE DA BI GA NETKO MOGAO PREMLATITI, DA MORA BITI OPREZAN, KAŽE TOM ROWLANDS
TI JE PRIJETILO NASILJE.
a ne obožavanje idola, što se često događa u rock-glazbi. To nismo mi, dolazimo iz drugačijeg svijeta, iz rave kulture i nastojimo ponuditi cjelovito iskustvo. Imali smo sreće raditi sa sjajnim redateljem Adamom Smithom, koji je od početka naših nastupa uživo radio popratne videoprojekcije. Na početku su to bili filmovi u formatu super 8, to je stara tehnologija koju je i Pink Floyd upotrebljavao šezdesetih godina. To je bilo jeftino osamdesetih, kad su se ljudi tek počeli služiti digitalnom tehnologijom. Mogao si za sitan novac kupiti filmske projektore, slajdove, prvih desetak godina tako smo nastupali. Kasnije su zamisli postajale složenije, a i novca je bilo više, tako da je današnji show primjer vrhunske tehnologije, ali i dalje pod utjecajem onoga što smo radili na početku. Želimo napraviti nešto da vas obuzme, a ne kao mnogi bendovi koji s puno novca naprave prazan, besmislen show. Adam je netko tko nas razumije i tko je odrastao s nama.
Obojica smo poklonici dobrog zvuka, diskofili, skupljamo ploče. Jedna od mojih omiljenih stvari je kolekcija vinila, volim slušati ploče s gramofona koji ima sjajan zvuk. I još uvijek volim iskustvo slušanja čitavog albuma, kao i snimanja takvog albuma kad to mi radimo. Možda neki misle da je to staromodan koncept, ali i dalje volimo album, raditi glazbu koja vas nekamo vodi tih 45 minuta. Te ploče su definitivno utjecale na nas, odrasli smo slušajući ih. Volim taj rock-zvuk kasnih šezdesetih i s početka sedamdesetih godina, kad su ljudi istraživali što ti strojevi mogu napraviti, kad su koristili imaginaciju. To nam je uvijek bila inspiracija da svoju glazbu napravimo drugačijom od uobičajene dance scene, s nekim ambicioznijim idejama.
Dovodimo cjeloviti show i, kad nastupamo samostalno, slobodniji smo, veća je produkcija i možemo mijenjati stvari. Imamo više kontrole, a u dvoranama za petnaestak tisuća ljudi možemo biti hrabriji. Volim svirati na festivalima jer sviraš pred različitom publikom koja nije došla samo zbog tebe. Kad pak sviraš vlastiti koncert, pred publikom koja je povezanija s tvojom glazbom, to je poseban osjećaj i uvijek je uzbudljivo.
Na “No Geography” surađivali
Volimo suradnje jer vi imate neku vlastitu ideju, a onda se pojavi netko tko bi to napravio nešto drugačije. Ovi koje ste spomenuli, to su sve sjajni glazbenici. Divno je biti u prostoriji ili studiju s njima i dobiti neku drugačiju informaciju, napraviti to različito, to i jest smisao zajedničkog rada. Ideje se razvijaju pa završite na mjestu za koje nitko od vas nije pretpostavljao da ćete tamo stići. Rad s Aurorom na pjesmi “Eve of Destruction” bio je sjajan, imali smo dobru ideju, ali nismo znali kamo će dospjeti, željeli smo da nam donese nešto drugačije, uzbudljivo, utjecali smo jedni na druge i došli na novo mjesto. Tijekom godina imali smo sreće surađivati sa sjajnim glazbenicima. Raditi s Bernardom Sumnerom i ostalima za nas je bilo ispunjenje snova, on je bio naš heroj. Raditi na nečemu zajedničkom s takvim
• ljudima bilo je sjajno.