Rekla sam treneru da se vidimo tek za mjesec dana
Dalilah Muhammad istrčala je svjetski rekord i ide na odmor
Amerikanka Dalilah Muhammad ostat će upisana u povijest svjetskog prvenstva u Dohi kao jedina koja je srušila svjetski rekord. Jasno, ako se to ne promijeni posljednjeg dana SP-a.
Ona je u Dohi ispunila sve svoje ciljeve – aktualna je olimpijska i svjetska prvakinja i u vlasništvu ima svjetski rekord na 400 metara prepone.
No, da bi osvojila zlato, ne samo da je trebala biti najbrža sportašica te noći već i najbrža svih vremena.
Uvijek je bila brza
Deset prepreka prošla je za 52,16 sekundi. Početkom 2016. Muhammad je imala 25 godina i njezin početak sezone nije bio obećavajući. Dvije godine ranije osvojila je svjetsko srebro u Moskvi, ali 2014. i 2015. bile su osrednje sezone, borila se i s nizom ozljeda. U veljači 2016. godine napustila je trenericu Yolandu Demus i pridružila se Lawrenceu Johnsonu čija je trening-baza bila u Kaliforniji. Dalilah je spakirala stvari i iz New Yorka se preselila u Northridge.
– Počela sam početkom 2016. razmišljati: zašto ne bih baš ja pobijedila na Igrama u Riju. Razmišljala sam: netko će pobijediti na Olimpijskim igrama 2016., zašto to ne bih bila ja. I dogodilo se. Hvala Bogu – rekla je Muhammad.
Uvijek je bila brza. U New Yorku je bilo teško pronaći nekoga bržeg od nje.
– Često sam trčala u svom kvartu i prvi me trener vidio kako trčim tako uokolo i molio je moju mamu da se pridružim atletskom klubu. Mislio je da sam baš brza jer sam redovito pobjeđivala sve dečke. Bavila sam se i plivanjem, a moj ulazak u atletiku nije bio u disciplini na koju biste pomislili. Počela sam trenirati cross country. Nisam trenirala sprint sve dok nisam došla u srednju školu – kaže Dalilah kojoj se nitko u obitelji ne bavi sportom.
Njezin prvi pokušaj da ode na Igre, u London 2012. godine, bio je neuspješan.
– Doživjela sam “nokaut” na američkim kvalifikacijama pa sam Igre gledala na televiziji. I kada sam gledala utrke, uvijek bih pomislila: gle, pa mogla sam i ja biti tu – prisjeća se Muhammad. Je li finalna utrka u Dohi bila savršena ili?
– Ima tu još prostora za poboljšanje.
Odmor od mjesec dana
Do Tokija i nema previše vremena, za deset mjeseci slijedi joj obrana olimpijskog zlata.
– Već mi je trener rekao da ću imati odmor od samo dva tjedna. Znate što sam mu rekla?
Da će me vidjeti tek za mjesec dana. Mislim da sam zaslužila tako dugačak odmor. Neka se ne boji, uhvatit ću ja brzo pravu formu. I nije da baš ništa neću trenirati dok imam godišnji odmor. Trčat ću, odlaziti u teretanu, na fitness. Ha-ha, kao da će me provjeravati na odmoru – zaključila
•
je Muhammad.