Komentar Davora Ivankovića Stier, Kovač i Penava idu na Plenkovića. To je već buna u HDZ-u
Okidač je rezultat GrabarKitarović. Za Plenkovića su ti izbori biti ili ne biti, a gužva u HDZ-u dolazi sa sviješću o lošem rezultatu
Koliko vrijedi Jeruzalem?, pitao je na kraju filma “Kraljevstvo nebesko” Balian, kršćanski vođa, svog protivnika Saladina, lidera muslimanske vojske, nakon velike bitke, predajući grad uz častan dogovor. Saladin mu je odgovorio: “Ništa”, a onda se nakon nekoliko koraka okrenuo, podigao ruke, stisnuo šake i ponosno dodao: “I sve”. Kada je riječ o hrvatskoj politici, isto vrijedi i za Vukovar. Naizgled taj mali grad na krajnjem istoku zemlje vrijedi “ništa”, ali politički i emotivno vrijedi “sve”. Ne znam je li i on gledao taj film, no gradonačelnik Vukovara, HDZovac Ivan Penava već godinama politički vješto igra po rubu. Time dobro ocrtava karakter i snagu Vukovaraca pa je i u središnjici Plenkovićeva HDZ-a stekao status nestašnog. Svojim zadnjim intervjuom u Večernjem listu, gdje je objavio moguću kandidaturu za predsjednika HDZ-a, Penava je nadrastao “nestašluk”. Nije se to dogodilo preko noći, no sada je zakoračio u nacionalnu politiku. On je mlad, neopterećen i očito ga se ne može potkupljivati sitnim političkim “forama”. On gađa gdje boli, govori kako HDZ-ove vlasti nisu imale karaktera i nemaju karaktera, ni empatije. Dignuo se na ljestvici i postao nedodirljiv u odnosu na HDZ-ovu centralu. Time se pridružio Davoru Stieru i Miri Kovaču, koji već figuriraju kao suparnici Andreja Plenkovića. I time je preko noći znatno ojačao unutarstranačku oporbu Plenkoviću i najavio bunu.
A još prije samo mjesec dana, kada je Miro Kovač izjavio da HDZ treba raskinuti koaliciju s Pupovčevim SDSS-om, Plenković je mogao grubo odbrusiti kako je “Kovačev stav za politiku HDZ-a i Vlade kompletno i-re-le-van-tan”. Gotovo trenutačno reagirao je Stier, koji je pak Plenkoviću i članstvu poručio da je svaki član HDZ-a važan, nema tog člana koji je irelevantan, te da HDZ nije vlasništvo jedne osobe. Stier i Kovač ovdje su, dakle, na istoj, protivničkoj strani Plenkoviću. Kako se ovdje sada pojavio i Penava, koji pokriva bitan segment HDZ-ovih birača, a osobito članstva, te da je riječ o nezadovoljnicima, trojac Stier, Kovač, Penava postao je re-le-van-tan. Prelazak Penave u sada već relevantni trojac znatno će utjecati na unutarstranačka zbivanja uoči izbora u HDZ-u. Sigurno je da će se nezadovoljni dio baze i članstva time ohrabriti jer, kad vide da se može i da nema više represivnih akcija protiv bundžija, pa kada se uzme u obzir i da je jednogodišnja akcija vrha stranke protiv Brkića neuspješna, onda se može očekivati da će sada i drugi krenuti govoriti javno što ih u stranci muči. Moglo bi se reći da time prestaje “HDZ-ova šutnja”. Nadalje, to što vrijednosno, karakterno i svjetonazorski imaju Stier, Kovač i Penava ujedno jasno ocrtava i što nedostaje Plenkoviću, koji su mu nedostaci i slabosti. A i to je već relevantno. Množenje Plenkovićevih protukandidata, međutim, može krenuti u dva smjera. Kada bi Stier, Kovač i Penava i moguće neki novi kandidat do kraja ostali pri punini svojih osobnih ambicija, to bi išlo na ruku Plenkoviću. No, ako se oporbeni trojac homogenizira i istakne jednog između sebe, to će biti razborito. Za sada tu postoje dvojbe, premda očito Stier, Kovač i Penava već o tome komuniciraju. Narodski rečeno, u svakom od njih kriju se neke manjkavosti u kapacitetima i liderstvu. No, već smo se uvjerili da u politici savršenstva nema. I Stier i Kovač i Penava bit će u krivu ako misle da u borbu za HDZov tron mogu krenuti pojedinačno. Sigurno će im se suprotstaviti HDZ-ove interesne grupacije koje su tradicionalno uvijek povezane s vrhom (dok pobjeđuje). No, krenu li gužve u HDZ-u, a one obično dolaze sa sviješću o lošem rezultatu na izborima, to tim oporbenjacima može biti plus. Okidač koji bi mogao pokrenuti gužvu najviše je vezan za predsjedničke izbore. Dogodi li se da Kolinda Grabar-Kitarović izgubi te izbore, Plenkoviću će odmah sve sabrati i poručiti – izgubio si EU izbore, izgubio si predsjedničke, izgubit ćeš i parlamentarne i moraš otići. Pobijedi li Grabar-Kitarović, Plenković može reći: “Što hoćete, pa ja vodim HDZ u pobjede” i to bi ga sigurno ojačalo. Za Plenkovića su, dakle, predsjednički izbori biti ili ne biti.
Neki od kritičara Plenkovića drže da nijedan iz od ovog oporbenog trojca nije još sazrio da preuzme tron. No, odobravaju njihov angažman jer je to zdravo za HDZ, a moguće računaju i na pojavu nekog svog protukandidata. Drugi, pak, drže da zamjenu Plenkoviću ipak treba tražiti unutar trojca te bi isticanje jednog od njih, uz potporu ostalih, bilo dobitna kombinacija. Što se tiče Milijana Brkića, poznato je da njegove ambicije dosežu funkciju zamjenika predsjednika stranke. On se izgledno do kraja neće izjašnjavati ni za koga, no prisutno je mišljenje da će na kraju ipak morati odabrati koja je njegova “boja”. U šahu ne možeš biti istodobno i crni i bijeli.