Odlazim raditi u Nizozemsku jer drukčije ne mogu školovati sina
Evelin Brkljačić, sezonka koja je 2017. progovorila o neljudskim uvjetima na poslu u Dubrovniku, seli se jer drugog izlaza nema
Kiša što lijeva niz prozor zagrebačkog kafića u kojem razgovaramo s Evelin Brkljačić, koju je prije dvije godine “proslavila” ispovijest Večernjem listu o neljudskom uvjetima na sezonskom poslu u Dubrovniku, povremeno se prelije i na njezino lice. Suze krenu svaki put kad se razgovor dotakne 20. listopada, dana kad zbog novog posla sjeda u avion za Nizozemsku, a svog 18-godišnjaka ostavlja u Zagrebu samog.
Školska godina 8500 kuna
– Na neko vrijeme, u početku, doći će mu moja teta, u Zagrebu živi i moja sestra, a i on je dosta zreo i samostalan za svoje godine. Već neko vrijeme i kuha, vegan je, priprema svakakva jela, od naših do japanskih, kineskih – kaže, kao da umiruje i samu sebe, mama Evelin, koju u Haagu čeka posao dadilje i domaćice u jednoj našoj obitelji. – U 14 godina, koliko nas dvoje živimo u Zagrebu, promijenila sam gotovo i toliko poslodavca. Samo sam jednom, na zamjeni, radila u struci, na administrativnim poslovima, a bila sam čistačica, dadilja, sobarica, zaštitarka, prodavačica, pekarica, njegovateljica... Istina je, posla se može naći, ali posla su imali i robovi. Dosta mi je izrabljivanja, životarenja i neizvjesnosti. A vjerujte, svašta sam prošla, borila se najbolje što sam mogla, nisam se štedjela iako imam i zdravstvenih problema. I doživjela sam svašta, recimo, u obitelji kojoj sam čistila, prala i peglala, nisam smjela u kuhinji pojesti ni vlastiti sendvič, nego bih valjda trebala izići na hodnik – kaže Evelin. U 14 godina uspjela je skupiti samo tri godine radnog staža. Izmjenjivali su se poslovi na crno, honorarni, na određeno, zamjene i slično, a svima je zajednički bio sličan iznos na kraju mjeseca. Radila je i po deset sati dnevno, a uglavnom su to bile plaće od tri do tri i pol tisuće kuna, rijetko četiri. Taman koliko ovoj dvočlanoj obitelji treba da, recimo, nabavi drva za zimu.
– Ma, naučili smo nas dvoje živjeti i s toliko, ali Leon je nakon trogodišnje škole za kuhara odlučio završiti i četvrti razred. To, međutim, Ministarstvo obrazovanja po novom više ne plaća bez obzira na to što je odličan učenik, a i čovjek kojem sam sudužnik prestao je plaćati kredit pa se i to svalilo na nas. Leonova godina školovanja koštat će 8500 kuna i nemam izlaza nego probati vani – kaže Evelin, kojoj će odlazak u Nizozemsku biti i prvo putovanje avionom i prvi odlazak u inozemstvo.
Čeka je mjesečna plaća od tisuću eura, plus smještaj i hrana. Iz njezine perspektive puno i, što je još važnije, dovoljno da Leon završi četvrti razred pa da, ako poželi, krene i na studij. – Jako je dobar i ambiciozan. Uz to što je odličan učenik, stalno dodatno uči strane jezike. Uz engleski, njemački i ruski, sad uči i japanski. I to sam, preko YouTubea – ponosna je mama na skromnog mladića koji se samo dvaput umiješao u razgovor – da kaže kako mu se majka na svakom poslu naradila toliko da je trebala dobiti i dvostruko od onog što su joj plaćali i da kaže da mu je strast, uz kuhanje, upoznavanje drugih kultura i stranih jezika.