Publika i glazbenici emotivno se rastaju od Zagreb KOM-a
•
U nove svjetove! Tako glasi naslov, a ujedno poruka koncerta kojim će večeras završiti četrnaesti i posljednji Međunarodni zagrebački festival komorne glazbe. Susanna Yoko Henkel, Stefan Milenković, Ségolène de Beaufond, Roland Glassl, Tomoko Akasaka, Monika Leskovar, Zvi Plesser, Ewa Kupiec – to su glazbenici koji će se posljednji večeras pokloniti publici u Hrvatskom glazbenom zavodu nakon što odsviraju skladbe Bernsteina, Dvořaka i Čajkovskog.
– Kakva šteta što je ovo posljednji festival – zavapio je iskreno već prve večeri violist Guy Ben-Ziony silazeći s pozornice HGZ-a na kojoj je upravo bio mnogo više od kapi u čistim brzacima glazbe u kojima je svjetlucala Schubertova “Pastrva”. U druženjima poslije koncerta evocirale su se zgode i nezgode, licitiralo se najdražim glazbenim uspomenama s proteklih festivala, ali na samom podiju nastavila se puniti dragocjena glazbena škrinjica sjećanja.
Festival ulazi u povijest
Allegro Gudačkog trija u B-duru otvorio je festival i Schubertijadu,podsjetivši nas da je Hrvatski glazbeni zavod i dalje najugodniji zagrebački dom svakom, a osobito vrhunskom komornom muziciranju. Utoliko je ljepše i važnije što se Zagreb KOM završava u tom našem malom “Musikvereinu” pod čijim je krovom i nastao i utkao se u slavnu povijest HGZ-a.
Osamdesetak glazbenika
Festivalskoj obitelji koja je narasla do osamdesetak vrhunskih umjetnika na samom se kraju pridružio i izraelski violončelist Zvi Plesser.
Uz nevjericu i žaljenje što se nešto tako sjajno prekida, podijelio je sa mnom oduševljenje festivalom i publikom, a u nedjelju navečer i prilikom da muzicira s Radovanom Vlatkovićem, čiji je rog bio zlatna os čudesne simetrije između dva klavira (Ewa Kupiec i Ian Fountain) i dva violončela (Monika Leskovar i Zvi Plesser) u Andanteu i varijacijama u B-duru Roberta Schumanna.
To su samo neka od čuda kojima nas je posljednji put darivalo jato koje će odletjeti u nove svjetove ostavljajući sjajan trag u sjećanju i glazbenoj povijesti Zagreba, koji danas očito nema ni snage ni volje da ovakvu manifestaciju i njezine organizatore pazi i mazi kako se oni u svom plemenitom trudu ne bi premorili, kao što jesu. Posljednje što nam preostaje jest da se večeras, uz veliko hvala, poklonimo svim glazbenicima, a osobito organizatorima Susanni
•
Yoko Henkel i Daliju Despotu.