Ostavite žrtvu i obitelj na miru!
NOVINARI SU ZVALI DIJETE I ČLANOVE OBITELJI, ZGRAŽA SE ODVJETNICA
Tragom informacija da su novinari čak odlazili i pred kuću obitelji djevojčice iz slučaja koji je šokirao cijelu Hrvatsku, punomoćnica djeteta odvjetnica Ivana Mihovilčević potvrdila nam je da je morala intervenirati nakon što su joj se obratili roditelji djeteta žrtve da bi se primirili pritisci na dijete i obitelj.
– Novinari su čak zvali djevojčicu i šire članove njezine obitelji na mobitel. Naravno, obitelj i oštećenica nemaju namjeru istupati u javnosti te su mi se obratili jer žele da to uznemirivanje prestane. Članci su eskalirali do te mjere da se slučaj dovodi u vezu s izborom predsjednika suda, a osobito je degutantno da se slučaj povezuje s bilo kakvim izborom, pa i da je riječ o izboru predsjednika razreda. O svemu što se događa informirala sam i policiju. Jutros (u petak) obratili smo se i Hrvatskom novinarskom društvu i obećali su nam da će poslati priopćenje u kojem će pozvati sve novinare na poštovanje Kodeksa časti hrvatskih novinara – rekla nam je odvjetnica Mihovilčević. Sporno je i što mediji objavljuju detalje slučaja s obzirom na to da su i žrtva, ali i počinitelji u osjetljivoj dobi. I odrasli bi se teško nosili s činjenicom da takva događanja postanu predmet rasprave cijele nacije. Jedno je kad javnost i mediji interveniraju u slučaj zbog proceduralnih okolnosti, iako i u tomu treba imati mjeru, a drugo je zadovoljavati niske strasti i bolesnu znatiželju na detaljima slučaja.
Nastavljaju se i neumjesni komentari pravosuđa. S jedne strane odluka Županijskog suda u Zadru po žalbi državnog odvjetništva da se petorici mlađih punoljetnika ipak odredi istražni zatvor, za neke je argument kako je bila “poražavajuća”, odnosno nedopustiva odluka istražnog suca Ivana Markovića da mladićima odredi mjere zabrane približavanja i komuniciranja sa žrtvom, uz prijetnju istražnim zatvorom ako se toga ne pridržavaju. Drugi pak komentiraju kako odluka po žalbi i nije mogla biti drukčija s obzirom na histeriju koja je stvorena u javnosti.
Mnoge se sudske odluke izmijene
O tomu nam je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković rekao:
– To nije ni prva ni zadnja odluka koja je u povodu žalbe u drugom stupnju izmijenjena ili ukinuta. Svakodnevno se na sudovima donose takve odluke, institut žalbe zbog toga i postoji. Dakle, u toj odluci ne vidim ništa sporno. Zar bi protiv svakoga čija je odluka ukinuta ili preinačena trebali pokretati stegovni postupak!? Što se tiče pritisaka kojima svjedočimo proteklih dana, drugostupanjsku odluku donijelo je
MINISTAR BOŠNJAKOVIĆ STRAHUJE DA NEPRIMJERENE REAKCIJE NE ESKALIRAJU DO OSVETNIČKIH PORIVA
“TO ŠTO JE PO ŽALBI IPAK ODREĐEN ISTRAŽNI ZATVOR NE ZNAČI DA JE BILA “PORAŽAVAJUĆA” ODLUKA SUCA NITI SU U REDU KOMENTARI DA ZBOG HISTERIJE ODLUKA NIJE MOGLA BITI DRUKČIJA. ŽALBA ZATO I POSTOJI
vijeće od tri suca, a njihova je obveza da neovisno o pritiscima donose odluke u skladu s Ustavom i zakonom, a u skladu s činjenicama s kojima raspolažu u spisu – obrazložio je ministar, koji je i sam zabrinut da se stvorena atmosfera, medijski interes pa i histerija, ne odrazi negativno na stanje djevojčice, ali i da neprimjerene reakcije ne eskaliraju do osvetničkih poriva. Stoga je i sam intervenirao kod relevantnih kolega ministara da se učini sve što je nužno na dobrobit djeteta, obitelji te svih koji su uključeni u slučaj.
Predsjednica za strože kazne
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ogradila se od slučaja, ali apelirala je na promjenu kaznene politike jer su, prema njezinu mišljenju, kazne za seksualne i teške krvne delikte preniske. I ministar pravosuđa u ranijim je prigodama, u povodu rasprava o odnosu prema nasilju u obitelji i drugim nasilnim deliktima, govorio da nam je kaznena politika blaga te da će izmjenama zakona koje su ušle u zakonsku proceduru stoga biti postroženi, odnosno suženi zakonski okviri koje će suci dobiti pri odmjeravanju kazne. Premda, na tu temu nismo dosad vidjeli relevantne podatke i istraživanja koja bi potvrdila da nam je kaznena politika preblaga i da je to problem. Jer, ako se i s blažim kaznama postiže da počinitelji ne ponavljaju kaznena djela te ako i takva politika evidentno iz godine u godinu smanjuje broj počinjenih kaznenih djela, zašto bi onda trebalo mijenjati pristup? Samo zbog toga što javnost traži odmazdu! Dvojbeno je može li nas takav način rezoniranja učiniti boljim društvom. Imamo primjer Sjedinjenih Država koji najbolje govori do čega dovode drakonske kazne.