Večernji list - Hrvatska

Trump pod paljbom jer želi okončati beskonačne ratove

Pogled kroz dvogled “Djeca cvijeća” iz oporbe, s republikan­skim jastrebovi­ma, optužuju Trumpa za “izdaju” i “nedostatak strategije”. Oni žele spriječiti povlačenje vojske pod izlikom kako Trump nije tražio odobrenje Kongresa za taj potez. Ne kažu kako to

- Borislav Ristić

Na ovom našem lijepom svijetu postoje razne vrste ljudi. Vezano za temu o kojoj danas želim pisati, rekao bih kako postoje ljudi i neljudi. Za razliku od neljudi željnih krvi, koji se raduju novim ratovima i sukobima, ljudi su oni kojima je dosta sukoba, ne žele sudjelovat­i u ratovima i uvijek su za mir. Ovih dana gledamo kako se, nakon sedam godina ratovanja, opet zakuhalo u Siriji. Tamo je rat započeo nakon što su demonstrac­ije protiv režima Bašara al-Asada prerasle u krvave plemenske obračune. Od svega toga najviše koristi imala Islamska država. Svijet je bio u strahu od njihova terora, jer su iz propagandn­ih razloga svoje borce samoubojic­e slali širom svijeta.

Kada je pod vodstvom Nobelova laureata Baracka Obame SAD ušao u taj rat, za saveznika u borbi protiv Islamske države su odabrali razne džihadiste povezane s Al-Kaidom, koji su proglašeni “prodemokra­tskim” i “oporbenim” snagama. Na kraju je od svega toga najviše koristi imao Isil, čiji se kalifat iz Iraka proširio na trećinu Sirije.

Za to vrijeme postojao je kandidat za predsjedni­ka koji je u svojoj predizborn­oj kampanji i govorio kako je greška bila uopće ulaziti u taj rat. No, kako je potez već odigran, obećao je da će kao predsjedni­k u godinu dana uništiti Isil. Tada su ga svi ismijavali i govorili kako je to nemoguće. A onda, kada je pobijedio na izborima, krenuo je u realizacij­u obećanja.

Uradio je to zaokretom prema Kurdima. Podrška Kurdima pogoršala je odnose SAD-a s Turskom, pa se postavilo pitanje kako braniti saveznika u Siriji ulazeći u sukob s NATO saveznikom? No, nije samo Turska bila problem, već su se i ostali akteri u Siriji ujedinjava­li protiv SAD, pa smo imali neprirodnu situaciju u kojoj su Amerikanci izgovor za suradnju Turske s Rusijom i Iranom.

Kako bi riješio taj problem, američki predsjedni­k Donald Trump odlučuje dovesti Turke i Kurde za pregovarač­ki stol. Turci su te pregovore negirali, ali su od Kurda tražili kontrolu nad pojasom od 32 km u dubinu sirijskog teritorija. Ideja turskog predsjedni­ka Recepa Tayyipa Erdoğana bila je u tom pojasu naseliti tri milijuna sirijskih izbjeglica koji se sada nalaze u Turskoj, kako bi poslužili kao tampon zona između turskih i sirijskih Kurda. Kurdi su, pak, znajući za jadac, nudili samo nenaseljen­i pogranični koridor od 5 km, pa su pregovori propali. Kako su i jedni i drugi ostali ukopani na svojim pozicijama, Trump shvaća kako nema smisla da on glumi tampon zonu u tom “stoljetnom ratu” i 7. listopada donosi odluku o povlačenju kopnenih snaga iz Sirije. Jedne je obučio i naoružao, a drugima poslao poruku kako će svaku eskalaciju kazniti snažnim ekonomskim sankcijama. Erdogan je sve to izignorira­o, pa mu Trump istoga dana šalje pismo i poziva nazad za stol, poručujući mu da će “povijest na njega gledati kao na vraga” – “Ne glumi frajera. Ne budi glup.” Međutim, Erdoğanu rat nije potreban samo zbog Kurda i koridora, već i zbog smirivanja političke situacije kod kuće. Nedavno je izgubio podršku u svim velikim gradovima, a i nekadašnji saveznik Ahmet Davutoğlu osniva stranku i kreće na njega. Uspješna vojna ekspedicij­a u Siriji, mislio je, otklonila bi te probleme.

Erdoğan zna kako nema puno vremena, jer će nastali vakuum brzo popuniti druge sile. Kurdi u strahu od uništenja za pomoć se obraćaju Asadu. Ispada kako su čistke nakon neuspjelog puča ostavile svoj danak, pa je turska vojska zaglavila u borbama po selima, ne zauzimajuć­i nijednu stratešku točku. Ubrzo kreće kontraofen­ziva Kurda i Asadovih snaga. U takvoj situaciji Erdoğan nema izbora, akcija je podbacila te zbog lošeg stanja na terenu i pod prijetnjom sankcija ne prestaje mu ništa drugo nego da oglasi petodnevno primirje. Tako je Trump, odbivši voditi tuđe ratove, prestao biti izgovor za suradnju Turske i Rusije, okrenuo zaraćene strane jedne protiv drugih i stvorio šansu za realno mirovno rješenje. Ali, dok Trump daje šansu miru, dotle ga “djeca cvijeća” iz oporbe, s republikan­skim jastrebovi­ma, optužuju za “izdaju” i “nedostatak strategije”. Oni žele spriječiti povlačenje vojske pod izlikom kako Trump nije tražio odobrenje Kongresa za taj potez. Ne kažu kako to od Obame nisu tražili kada je ukazom ulazio u rat.

Ispada kako je Trump kriv samo zato što ne želi ratovati i, kako je izjavio, “raditi najtežu stvar na svijetu – javljati roditeljim­a o poginuloj djeci”. Stoga svojim ratobornim kritičarim­a poručuje kako bi “na Bliskom istoku ostali još 1000 godina”, a zaraćena plemena dodaju kako, uz ispravan pristup, i sama umiju rješavati

• svoje “stoljetne sukobe”.

 ??  ??
 ??  ?? NE ŽELI RATOVATI i raditi najtežu stvar na svijetu – javljati roditeljim­a o poginuloj djeci
NE ŽELI RATOVATI i raditi najtežu stvar na svijetu – javljati roditeljim­a o poginuloj djeci

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia