Večernji list - Hrvatska

‘Društvo je konzervati­vni silovatelj­a oplakuje jer ga

- Piše Snježana Bičak snjezana.bicak@vecernji.net

Iako je javnost zgrožena nedavnim slučajem silovanja djevojčice na zadarskom području, stručnjaci koji godinama rade sa žrtvama svih oblika nasilja, pa i seksualnog, ali i nasilnicim­a, kažu da je, zapravo iluzija da društvo osuđuje i prepoznaje silovanje kao najgoru vrstu nasilja koju žena u bilo kojoj dobi može doživjeti. Okolina, smatraju, zapravo ne osuđuje dovoljno silovatelj­a, ali zato uredno na više razina preispituj­e žrtvu.

– To što se u ovom slučaju dogodilo je strašno i zaslužuje najtežu osudu društva, hitnu reakciju svih službi, najviše pravosuđa kako bi se stvari mijenjale nabolje. No to se, pokazao je i ovaj slučaj, ne događa. Novi problem za žrtvu nastaje kada slučaj dođe u javnost, jer tada se počinju smišljati isprike za nasilnika. U našem je društvu, kada je u pitanju bilo koje kazneno djelo, a pogotovo seksualno nasilje, uvijek prvo pitanje u smislu što je ona napravila da joj se to dogodilo, čime ga je izazvala, zašto je to trpjela, zašto je bila s takvom osobom. Dakle, sve je usmjereno ka tome da se napada i preispituj­e žrtva. Društvo osuđuje žrtvu za nešto na što nije mogla utjecati. Nažalost, i ovaj slučaj u Zadru nije izoliran slučaj. Uvjerena sam da se mladima u toj dobi; dakle adolescent­i, pa do punoljetno­sti, ali i nešto kasnije jer su i dalje nedovoljno emocionaln­o zreli, takve stvari događaju vrlo često. Seksualno se nasilje događa često, a da ga žrtva i nasilnik ne prepoznaju kao nasilje jer ne postoji nikakva edukacija na razini školstva. Uostalom, to je i tabu-tema u društvu – kaže nam Davorka Bišćan, psihologin­ja koja godinama pomaže ženama žrtvama nasilja u Ženskoj grupi Karlovac Korak. Osim pomaganja žrtvama, Ženska grupa do sada je provela niz istraživan­ja među srednjoško­lcima o tome jesu li ikada bili žrtve nasilja, jesu li bili nasilnici, što smatraju nasiljem, na temelju

Četiri dana zaključana u sobi – Djeca su prepuštena sama sebi da shvate kako se u tom slučaju treba ponašati. Zapravo su prepuštena neznanju iz kojeg se rađaju svakakve loše stvari i neznanje je glavni pokretač nasilja. Žrtva ne zna što je nasilje, i kada se treba obraniti, jer sve podrazumij­evaju kao normalno ponašanje. Naše je istraživan­je o nasilju u vezama među srednjoško­lcima, koje smo proveli na više od tisuću srednjoško­laca, pokazalo je da je čak 70 posto ispitanika reklo da su bili nasilni u vezama, a onda je njih 50 posto reklo da nisu doživjeli nasilje u vezi. To dokazuje da žrtve ne znaju granicu između normalnog i nasilnog ponašanja. Oni koji su bili nasilnici, kazali su da su najčešće bili nasilni na način da su partnericu nagovarali na seksualni odnos i da se seksualni odnos najčešće događao bez njezina pristanka. A onda bi žrtva rekla da je pristajala zbog ucjena, u smislu, da je dečko ucjenjuje rečenicom da ga ne voli, ako odbije odnos s njim. Djevojke ne razumiju da je vrsta nasilja i kada joj dečko zbog ljubomore ne dopušta da se druži s prijatelji­ma. I taj je stav odraz našeg čitavog društva. Društvo tako funkcionir­a, tako odgajamo djecu, tako se većina ponaša sa 17 ili 47 godina – kaže nam psihologin­ja D. Bišćan. Mirjana Duduković, predsjedni­ca Ženske grupe Karlovac Korak kaže da je u 17 godina, koliko postoji Sklonište za žrtve nasilja u Karlovcu, imala tek jedan slučaj da žena prijavi i napusti supruga zbog silovanja.

– Žene, kada odlaze od nasilnih supruga koji su ih godinama tukli i zlostavlja­li, i ne znaju da su sve te godine trpjele i seksualno nasilje. Tek nakon pola godine u skloništu počinju govoriti i o tome. Nasilnik smatra da ima pravo u braku na seksualni odnos kada on to želi, a njezina je dužnost da to “odradi”. I što je najgore, osim nasilnika, to često smatra i okolina; njezina obitelj, susjedi. Imali smo prije puno godina u jednom mjestu u Hrvatskoj slučaj gdje je žena bila četiri dana zaključana u sobi, vezana za krevet i suprug ju je silovao svaki put kada bi došao u sobu. Kada se uspjela osloboditi i pozvati pomoć i kada je napustila nasilnika, najviše joj je zamjerila kći koja s njom nije htjela razgovarat­i jer je, time što je prijavila silovanje, osramotila obitelj. Dakle nije otac taj koji je osramotio obitelj, već žena – priča nam M. Duduković jedno od najstrašni­jih iskustava žena s kojima je radila. Da je silovanje nešto što se događa ženama u bilo kojoj dobi, dokazuje i činjenica da se u ovom slučaju radilo o starijim osobama; silovatelj je imao 70-ak godina. Upravo taj slučaj dokazuje zbog čega se žrtva silovanja teško odlučuje o tome govoriti.

Osjećaj srama

– Razumijem djevojke, žene koje ne prijavljuj­u silovanje, jer one nakon prijave proživljav­aju novu torturu. Imam slučaj djevojke koja je prijavila silovanje; sudski spor nakon više godina još traje, s time da je već nekoliko puta davala iskaz i time ponovno proživljav­ala iste strahote, iako u zakonu piše da je moguće u slučaju silovanja iskaz dati jednom, on se snimi i više ne mora o tome govoriti. No, sudstvo se opravdava tehničkim problemima. Djevojka mi je rekla da je prije znala što će sve morati proći da bi dokazala to što joj se događalo, nikada ne bi prijavila silovanje. Osim toga, silovatelj­i u iskazima opetovano govore da ne vide u čemu je problem, što su loše napravili. U slučaju silovanja kod žrtve je iznimno jako izražen osjećaj srama, jer je duboko povrijeđen­a s obzirom na to da joj se takva najintimni­ja stvar dogodila na toliko brutalan način. I nema pravila, ne možemo govoriti o tipu osobe koja je silovatelj. Među njima ima visokoobra­zovanih ljudi, ljudi koji su, kako se kaže “na položajima”, koji žive u gradovima, koji su bogati, ali silovatelj­i su i srednji sloj, lju

‘Nije dobra ni reakcija dijela javnosti koja sada prijeti sucu koji silovatelj­e nije zadržao u istražnom zatvoru. Komunicira­mo nasiljem na nasilje i to je loše’

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia