Je i djecu odgajamo da se je žena strpala u zatvor’
di koji žive na selu, koji su manje obrazovani, to su mladi, stariji ljudi. Ma, to su obični ljudi koje svakodnevno susrećemo na putu na posao, koje znamo iz viđenja, mahnemo im, nasmiješimo im se jer to su “dobri ljudi iz kvarta”. To su silovatelji i nasilnici, ali i žrtve. Žrtve su također u svim slojevima društva i one su žrtve ne zato što nasilnik ima neku stvarnu moć, jer je psihopat, već samo zato što nasilnik ima moć nad njima. U više od 90 posto slučajeve silovanja to su žrtvi poznate osobe; partner, bivši partner, netko od prijatelja bivšeg partnera, rodbina, jako rijetko su to nepoznate osobe – dodaje D. Bišćan. Tim više, kažu nam sugovornice, okolina žrtvi na vjeruje ili sumnjaju u njezine optužbe. – Društvo je takvo, pa i odgajamo djecu tako da je silovatelj frajer, da ga se slavi ili oplakuje jer ga je žena strpala u zatvor zbog onoga što joj je učinio. Sudski je put, također, usmjeren na okrivljenika, a ne na žrtvu. Bitno je ne povrijediti prava okrivljenika, a žrtvina su u drugom redu. Ona svoja prava mora tražiti, ali je pitanje hoće li joj biti odobrena ta prava, a okrivljenik ih ima odmah. Sankcije postoje ako kršiš prava optuženika, ali ne i žrtve. Nije isti niti princip rada u našoj državi. Ako vas netko privatno optuži za bilo što, okrivljenik se mora braniti, a kod prijave nasilja žrtva mora dokazivati da je on kriv. Uz to, sudski proces predugo traje. Žrtva dvije godine samo čeka presudu, a on dobije tek godinu dana zatvora DAVORKA BIŠĆAN
‘Nasilnik smatra da ima pravo u braku na seksualni odnos kada on to želi, a njezina je dužnost da to ‘odradi’. I, što je najgore, to često smatra i okolina; ženina obitelj, susjedi’
Silovatelji u tome što su napravili često ne vide ništa loše. Zamisle se tek kad ih se pita što ako se to dogodi njihovoj sestri
ženska grupa Karlovac Korak – secira društvo M. Duduković. Male kazne za silovatelje, u prosjeku godinu dana u Hrvatskoj, činjenica su da društvo, okolina ne osuđuje dovoljno nasilnika, ali preispituje žrtvu, dovodi do toga da je silovanje i dalje sveprisutan oblik nasilja.
Treba mijenjati sustav
– Stvari će se promijeniti tek kada se čitav sustav promijeni, kroz sve sektore; kada bude bolje edukacije u školama, kada pravosuđe bude brže i pravednije reagiralo, izricalo veće kazne, osuđivalo takvo ponašanje, kada društvo prestane prešutno tolerirati nasilje. Zapravo, od nasilnika su još gori pasivni promatrači; oni koji gledaju nasilje, ali ne reagiraju. A najgore je kada se nasilje, a posebno silovanje snima. To je vrhunac nasilja, to je velik emocionalni udarac za ženu. I inače, kada radimo sa ženama žrtvama nasilja, upravo taj užas silovanja daleko teže “liječimo” od fizičkog nasilja – govore nam sugovornice. Ističu i da nema dovoljno službi koje bi pomogle žrtvama; u bolnicama nema dovoljno resursa, privatni odlazak kod psihoterapeuta košta, za što sve žrtve nemaju novca.
– A tu je ponovno i osuda okoline. Prvo je okolina proziva jer je silovanje prijavila, a onda je osuđuju jer pokušava “isplivati” iz te traume i prozivaju je zašto ide kod psihologa ili psihijatra, jer i to je nekima sramota – kaže M. Duduković. Maloljetne žrtve silovanja zakon i društvo trebali bi najviše štititi, no slučaj u Zadru pokazao je da smo zakazali.
– Nije dobra ni reakcija dijela javnosti koja sada prijeti sucu koji silovatelje nije zadržao u istražnom zatvoru, pa se prijeti njemu i njegovoj djeci. To što je napravio nije dobro, ali reakcija dijela ljudi pokazuje da komuniciramo nasiljem na nasilje – dodaje psihologinja Davorka Bišćan koja je često razgovarala i sa silovateljima.
‘Mene se to ne tiče’
– Oni u tome ne vide ništa loše, kažu da su tako odgojeni, da je takvo ponašanje u redu i tek se malo zamisle kada se to što je napravio partnerici poistovjeti s time da netko to napravi njegovoj sestri, majci, djetetu. Tek se tada neki zamisle i tek tada postoji šansa da se oni promijene. Smatram da sustav mora više raditi i s nasilnicima kako bi ih se promijenilo, kako bi im se ukazalo na to da je njihovo ponašanje loše – dodaje psihologinja. Hrvatsko društvo, kazuju nam sugovornice, u zadnjih je 20-ak i više godina postalo konzervativnije nego prije, pa je nešto što je prije 30 godina bilo nezamislivo i neupitno, danas postalo normalno.
– Nasilja su sve brutalnija, na silovanje danas društvo zapravo svojim stavom i osudom žrtve gleda s pozicije “mene se to ne tiče”, sve manje razgovaramo međusobno, posebno s djecom i postajemo sve zatvoreniji, konzervativniji, a oni koji imaju moć pomagati narodu, utjecati na stavove i razmišljanja to u svojim pričama i propovijedima ne čine. Primjerice, prije se nasilje nad ženama uglavnom svodilo na šamar, danas je žena brutalno pretučena, toliko da završi u bolnici. Žrtava silovanja sve je više, takve se situacije, umjesto da ih očevici prijave i spriječe, snimaju i snimkama se ucjenjuje radi zabave – navode sugovornice.
•
Prvo je okolina proziva jer je silovanje prijavila, a onda je osuđuju jer pokušava ‘isplivati’ iz te traume