Ljubavni roman bez sretnog kraja koji se otima građanskim uzusima puritanskih vremena
Najnoviji roman Mani Gotovac “Rastanci” ljubavna je priča koja se, prema bilješci s početka knjige, proteže od 1974. do 2018. godine. Formalno gledano, prati početak i kraj veze, ali i ljubavi između muškarca i žene, i to umjetnika i novinarke Večernjeg lista koji su sami sebi dali znakovite nadimke Luv i Luz. Luz je novinarka koja se u slikara nazvanog Luv fatalno zaljubljuje nakon jedne (ne baš uspjele) zagrebačke premijere u Hrvatskom narodnom kazalištu. Njihova veza u različitim oblicima i različitim dinamikama potom traje sve do slikarove smrti, gotovo četiri i po desetljeća. Mani Gotovac roman je posvetila Seneki, tj. zagrebačkom doista svestranom umjetniku Željku Senečiću, proslavljenom filmskom scenografu, slikaru, redatelju te talentiranom piscu i kroničaru Zagreba. Kao što je poznato, Senečić je bio drugi suprug Mani Gotovac, a umro je u Zagrebu početkom 2018. Iako se u romanu “Rastanci” spominje čitav niz stvarnih osoba iz mahom umjetničkog života Zagreba i Hrvatske, tu su i likovi čiji su stvarni identiteti skriveni iza izmišljenih imena. Neki se likovi javljaju i u dvostrukom obliku, i s maskom i bez nje. Pravi labirint. U romanu je prisutan i general Ante Gotovina, na žalost, samo kao usputni lik, ali ipak kao simbol našeg prevrtljivog vremena. Autorica se ogradila od svakog poistovjećivanja njezinih likova sa stvarnim osobama i događajima te je izričito napisala da su svi događaji u knjizi izmišljeni, te da sve u vezi sa zbiljskim imenima pripada isključivo mašti. Stoga “Rastanke” trebamo čitati kao fikciju, a nikako ne kao publicistiku ili memoare jedne karizmatične osobe koja će 12. studenoga proslaviti osamdeseti rođendan. Da je riječ prvenstveno o umjetničkoj fikciji, dokazuje i Bariccov citat s početka knjige “Tamo gdje nema ljubavnika ni žena, ti si ponovno životinja, nagon i čisto postojanje...”. “Rastanci” i jesu roman o nagonima i postojanju, o ljubavnicima, muškarcima i ženama, ljubavima i preljubima, monogamnim i inim vezama, o strastima i lomovima te ljubavnim razočaranjima. Roman koji se otima građanskim uzusima naoko puritanskog socijalističkog vremena, piše o raspadu brakova, izvanbračnim vezama i iskušenjima, seksualnoj žudnji i psihotičnim zaljubljenostima. No, “Rastanci” su i kronika jednog vremena u kojem nikada do kraja unificirano socijalističko društvo s čežnjom gleda prema zapadnjačkom načinu života, modnim novostima, glazbenim strujanjima, društvenim promjenama. Sedamdesete prošlog stoljeća u Hrvatskoj su godine svekolikog buđenja, i to ne samo političkog, o čemu upućeno i iz prve ruke piše Mani Gotovac. Pri tome lucidno i oštro portretira svoje suvremenike, baš kao i u prijašnjim svojim romanima. Tako dobivamo roman s ključem u kojem ima i indiskrecija, aluzija i razotkrivanja tajni o kojima se dosad samo šuškalo u kulturnjačkim kuloarima. No, duša romana ipak pripada ljubavi, a ne kokošarskim navadama jednog pohlepnijeg dijela zagrebačke elite koji je svoj vrhunac doživio za vrijeme zlosretne hrvatske tranzicije. Onoj ljubavi koja ne zna za prepreke, ali stalno sumnja, preispituje, ograničava i naređuje, istražuje i proziva, pa nailazi na otpore i izmicanja. Stoga “Rastanci” nemaju sretan kraj iz holivudskih filmova ili petparačkih ljubića. Kauboj se u ovom slučaju nikada ne vraća vjernoj ljubovci jašući vjernog konja, a vjerna ljubovca ga ipak nikada ne prestaje voljeti. Veći dio ovog romana Mani Gotovac napisan je u furioznom tempu i ispunjen prilično gustim namazima rečenica i emocija. A onda, prema kraju, simfonijski literarni slog koji juri prema nekom idealiziranom ušću, postaje treperav i nježan, sjetan i pomalo umoran, baš kao i ljubav, i rastvara se u samotnjačku krajnje individualiziranu sonatu u kojoj autorica počine sumnjati i u vlastite domete i motive. Nema sumnje da će se mnogi identificirati s junakinjom ove knjige i da će usvojiti njezina razmišljanja i zablude, dileme i zaključke. Ali i njezin borbeni temperament, nemirenje s polaganim emotivnim umiranjem i žilavo neodustajanje od vlastitih
• snova.