Sezonci: Idemo kući, bili smo tu i više od sedam mjeseci. Vratit ćemo se za Uskrs, tad kreće opet
Braco puhao alkotest
– Naš Braco, Ivan Braut – neki dan se prevrnuo s pasarom. To je anegdota koju ćemo cijelo ljeto prepričavati... – govore.
Što je bilo?
– Ništa strašno, mnogi smo se prevrnuli, no on je posljednji. Izašao je s pasarom starom 60 godina, a njemu je preko 70 godina. Znači iskusan je. I prehitilo ga. Spašavali smo ga tu ispred Krka, a kad smo ga vratili na obalu, skupili se turisti i svi zajedno – zapljeskali. On se dočepao rive, jedva živ, a kad ono – dočekala ga policija. I to s alkotestom.
Koliko je napuhao?
– 0,0
I što je dalje bilo?
– Odmah ga je u ruke uzela naša omiljena frizerka Karmen. Ona ga je, onako slanog od mora, odmah ošišala i uredila. Iako je to bila nemoguća misija, haha – šale se. Hoće li se Braco ljutiti?
– Ma kakvi. To ćemo prepričavati cijelu zimu, pa naši smo, znamo se oduvijek. Uostalom, grad Krk ima najstariju regatu tradicionalnih barki, a na njima plovimo jedino mi, stariji, koje već vrijeme sustiže. Uživamo i vraćamo se u mladost.
Vraćamo se i mi na – šurlice. U Istri ih zovu pljukanci, tu su šurlice – valcići, krčka tradicionalna tjestenina.
– Nema turista koji je bio na Krku, a da nije probao naše šurlice. OK, možda ima, ali taj je rijedak. Mnogi ih, uz žlahtinu, nose kući kao suvenir, kupe i po 20 kilograma, pa nose – kaže Dujmović.
Kako se valjaju šurlice? Je l’ kao i kubanske cigare, na boku?
– Nekad, ako bi muž to zaslužio, možda bi mu naše bake i to učinile. Ali, ni kubanke se ne motaju Umirovljenici iz Austrije u Punat su došli na ručak i branje maslina. U tri dana izleta prošli su cijeli otok, vozili se brodom, pili žlahtinu u Vrbniku... Jedni su od posljednjih turista na otoku. I cijene su im – prihvatljive Centar Krka – domaći su ostali, turisti otišli. I uživaju, došlo je vrijeme za odmor. No, ubrzo će im turisti nedostajati, tvrde mnogi. Neki će brzo potrošiti ono što su zaradili od sezone i jedva čekati da dođu novi gosti. No, i sada ima posla – berba grožđa je iza njih, sad beru masline, sakupljaju drva za zimu. Život ide dalje...
Zmije se pare na cesti
Kako se pare zmije?
– Omotaju se jedna oko druge, u klupko, pa u zrak. Kao kobra.
Izlazimo iz – Krka. Na autobusnoj stanici, cijena parkinga – 7 kuna sat. U kućici naplaćuje umirovljenik.
– Ista je cijena cijele sezone. Sedam kuna, nije se mnogo mijenjalo.
Stižemo u Punat. Na plažu. Ondje opet nigdje nikog. Zatvoreni lokali, terase, tobogan ne radi, ni centar za ronjenje. Pusto. Tek tu i tamo, netko leži na plaži. Sunča se. Možda deset ljudi sve skupa. No, u masliniku nešto dalje je itekako živahno. Grupa umirovljenika iz Austrije bere masline. Na izletu su, stali su tu nedaleko od marine.
– Pečem roštilj za Austrijance. Dosad smo brali masline, upoznali su sve vrste masline i debelu i našku i slatku i rošulju. Grupa je iz Koruške. Obiđu cijeli otok Krk, bili smo i u Vrbniku na žlahtini, vozili se brodom, i eto sad smo na ručku u masliniku – kaže Toni Karabaić (59) koji im je vodič. Bablje ljeto?
– Izvrsno!
Među gostima i Brunhilda Sommerauer-Grasser, umirovljenica iz Salzburga. Prvi je put u Hrvatskoj.
– Nikad nisam bila u vašoj zemlji, a tako smo blizu! Bila sam kao turist i u Italiji, i Engleskoj, Francuskoj, pa i na Kubi i u Sjedinjenim Američkim Državama. No, ovdje je tako lijepo. Nije hladno. Pravo kasno ljeto. I vratit ću se, dogodine, svakako! – kaže gospođa Brunhilda.
Među pedesetak je umirovljenika. Koliko ste platili aranžman?
– Spavanje i put autobusom oko 200 eura. Tri dana smo tu...
Umirovljenici s kotletima, paradajzom i pivom nastavljaju uživati pod maslinama, a u centru Punta opet – pustoš. Terase su prazne.
Konobarica Antonela, u ranim