Na papinoj sam strani što se tiče Stepinca. Nekima je domoljublje postalo religija
Potpuno podržavam nastojanje da se zlo pedofilije iskorijeni iz Crkve, ali ‘gayofilija’ je drukčiji fenomen. Probleme u Crkvi zbog toga lobija može riješiti samo dragi Bog
VDon Anđelko Kaćunko obilježio je 40 godina svojeg svećenstva tijekom kojih su ga cijelo vrijeme pratile kontroverzije. Danas je svoj spokoj pronašao u župi u Kompolju kod Otočca gdje smo razgovarali o njegovu djetinjstvu, zašto je postao svećenik, o papi Franji, ali i o aktualnoj političkoj situaciji. Među ostalim, objasnio je i zašto je svojedobno uzdizao starletu i pjevačicu Nives Celzijus, a kritizirao Severinu.
Obilježili ste 40 godina svećeništva, kako su protekle te godine?
Oduvijek sam naglašavao jedinstvenost svećeničkog poziva, pri čemu i meni samom to ostaje takvo čudo da se, kažem to i u šali i ozbiljno, svakodnevno čudim Isusu što je pozvao upravo mene. Ali pritom osjećam duboku zahvalnost za taj veliki dar.
Kako je sve počelo?
Moj svećenički život od ređenja 24. lipnja 1979. u Splitu podijeljen je na četiri razdoblja, a svako je posebna i velika priča. Prvo je devetomjesečna kapelanska služba na Gospinu otoku u Solinu, s velikim i dragim župnikom don Mirom Jovanovićem i stotinama djece i mladih kojima sam držao župni vjeronauk. Potom me nadbiskup dr. Frane Franić poslao u Zagreb na studij klasične filologije na Filozofskom fakultetu, ali pastoralno sam bio aktivan u Hrvatskom Leskovcu pri samostanu časnih sestara karmelićanki Božanskoga Srca Isusova, gdje sam ostao čak sedamnaest godina. U Leskovac sam došao 1. listopada, na blagdan svete Male Terezije. A s njom me veže zanimljiva posebnost – ona me je, slikom ili kipom, redovito ‘dočekala’ na ulazima u kuće ili u crkve u svim mjestima kamo sam dolazio na službu. Budući da je u Hrvatski Leskovac početkom veljače sljedeće godine došao i kolega Jozo Mario Tolj, nastavili smo pastoralnu suradnju u tamošnjoj liturgijskoj zajednici, koja se, premda dio župe Stupnik-Lučko, formirala pri samostanu, tako da sam ja, uz studij filologije, nastavio voditi pjevački zbor i tamburaški orkestar u Zajednici mladih MI koju je kolega Tolj osnovao. Ali preko njega sam ušao također u uredništvo lista katoličke mladeži MI, koji je pater Mario pokrenuo, pa sam se tu totalno zarazio novinarstvom, što je doslovce preusmjerilo i obilježilo moj daljnji život. Iz Leskovca sam prešao u Zagreb 1997. pa sam uz novinarske i uredničke poslove još dvije godine također