Razlikovnost zanata i obrta

Osvrćem se nedavne intervjue ministra gospodarstva Darka Horvata i predsjednika Hrvatske gospodarske komore Luke Burilovića o dvojnom obrazovanju. Vratili su me u daleku prošlost, jer sam prvu plaću dobio već poslije 8 dana šegrtovanja. Član sam glasovitog Znanstvenog vijeća HAZU i voditelj Sekcije za tehniku.

Ministar i Predsjednik opravdano se bore za potrebne kadrove čija je osnovna zadaća stvarati vješte stručnjake, zanatnike i to za potrebe ove zemlje. Sa sadašnjom terminološkom zbrkom prouzročenom zbog nerazlikovnosti zanata i obrta, ne mogu si predočiti što sam učio od 1951. do 1954. I kada je nestao taj model dvojnog obrazovanja. U ono vrijeme zvali su me šegrtom, jer nisam smio biti naučnik (nj. Lehrling) zbog značenja u bliskom jeziku. Preciznije bio sam učenik u privredi, zaposlen u Tvornici računskih strojeva. Morao sam raditi u tvornici pola radnog vremena. Za prvih 8 dana rada dobio sam toliko novaca da sam mogao kupiti pet pari čarapa. U TRS-u radili su kalfe, a neki su položili ispit i postali majstori. Sada su šegrti naučnici, a majstori su ostali majstorima. Što je s kalfama? Ima izraz iz 18. stoljeća iz Šibenika. Tko izuči zanat je zanatnik. Prema tome trebamo najprije zanatnike. Od kojih će neki postati, za potrebe vezanih obrta, majstori. I tada će tražiti dopusnicu za otvaranje obrta. Za nevezane obrte, ne treba biti zanatnik. Npr. za proizvodnju plastičnih dijelova. Vjerujem da bi majstorima i poduzetnicima u tom trenutku, dobro došlo školovanje za obrtnike. Koje je orijentirano na poslovne aspekte rada obrtničke djelatnosti. Nejasno mi je. Zašto gospodarstvo, ako im trebaju zanatnici ne sklapaju ugovore s učenicima i vode račune o njima. Tako bi budući zanatnici kada završe zanatsku školu bili upoznati s najnovijim stanjem u poduzeću ili obrtu za koje ih se obrazovalo. Zanimljivo da svi koji su zato zaduženi, praktički nisu osvrnuli na bijednu satnicu tehnike u školi, 1,5 %. Istina i informatika pripada tehnici. Ali nastajanje potrebnih nam materijalnih proizvoda, škola zanemaruje. S istim problemom se bore i u Njemačkoj (VDI-M, kolovoz 2019.). A veliki dio tehnike može se u školama naučiti u njihovim kuhinjama. Zašto nema u hrvatskom, zamjena za kalfu, nije mi poznato. Što je zapravo zanat? Svaka ljudska djelatnost, od pisaca do limara, traži da se poznaju “pravila zanata”. To se uči, znanje ulazi u mozak, a usavršava se ponavljanjem. Vrlo teško je kada osobe koje odlučuju, prvenstveno one s područja školovanja, ne razlikuju zanat i obrt, Ne znaju objasniti što znači STEM. Zato se kriju iza sintagme područje STEM-a. No ne znaju da se hrvatski mora kazati kurikul, a ne kurikulum.