Zaboravite serije, igre su medij novoga doba
u sklopu projekta “Umjetnici za kvart” napisali su i ilustrirali pet triptiha u crtežu i stihu nazvanih “Trešnjevački motivi” na kojima su i mnogi suvremeni motivi
su tako radili i zvučna mapiranja kvarta, edukativne šetnje, u Bazi organizirali jednodnevne radiopostaje te pokrenuli program Umjetnici za kvart jer, osim što nam nedostaje inicijativa za stvaranje zajedništva među susjedima u ovom užurbanom svijetu, sama Trešnjevka, koja je izrastala u razdoblju između dva svjetska rata, ima zbilja fascinantnu povijest. U publikaciji koju su objavili nakon završetka projekta Umjetnici za kvart 2016.-2018., nalazi se i nekoliko isječaka iz “Glasa Trešnjevke”, kvartovskog glasila koje je izlazilo od 1932. do 1933. godine. Bio je to “tjednik za komunalna, socijalna i kulturna pitanja zapadne periferije”, tada periferije u punom smislu te riječi, dijela grada koje su gradske vlasti zanemarivale, a stanovništvo činili uglavnom doseljeni radnici. Jedan je od iznimno zanimljivih priloga iz tog lista upravo onaj o postanku Trešnjevke, na čijem su području, još tijekom Prvog svjetskog rata, “rasle trava, pšenica i zelje”. No nakon rata broj stanovnika Zagreba počinje rapidno rasti, raste i potražnja, pa time i cijena stanova, a mnogi si više ne mogu priuštiti ni krov nad glavom.
– Da se izbavi iz neljudskih, mokrih i zagušljivih podrumskih prostora i da ne plaćaju za takve prostore skupe stanarine, zdravi radnici i žene radili su dan i noć, štedjeli krajcer do krajcera i kupili komadić oranice na Trešnjevci. Radili su i dalje i preko noći postavili divlju baraku, ostvarili svoju jedinu želju, a koliko je to mala želja? Stanovati pod svojim krovom, kuhati objed i pogledati na vrt gdje dijete tjera piliće sa salate. A čovjek, radnik, zamazan i izmučen od teškoga posla, vesel je išel navečer doma. Znal je bar, sel se bum na svoj prag i dogovoril z ženom jel’ bi zbil kotec i kupil pajceka za zimu il bi rajše sfrpucal kućicu z vana pa onda pofarbal. Takaj bi bilo lepo – piše u Glasu Trešnjevke iz 1933. godine. U stvaranju tog lista sudjelovali su sami stanovnici, šaljući svoje kratke priče i pjesme, kritike ili molbe poput one da se na Trešnjevačkoj tržnici hitno otvori javni nužnik.
Upravo je ta suradnja, osjećaj pripadnosti i zajedništva ono što želi postići Muzej susjedstva. Slični projekti u svijetu nastajali su također u pretežno radničkim ili siromašnim kvartovima, poput “El Museo del Barrio” u istočnom Harlemu. U tom dijelu, koji je nosio nadimak “barrio” ili doslovno
“kvart”, živjeli su uglavnom Portorikanci i Afroamerikanci, koji su bili iznimno nezadovoljni nedostatkom mogućnosti za kvalitetno obrazovanje svoje djece, a pogotovo onog koje bi obuhvaćalo i njihovo kulturno nasljeđe. Krajem 60ih tako su počeli skupljati i izlagati svoju likovnu umjetnost, fotografije, organizirati radionice, događanja i edukacije kako bi očuvali latinoameričku kulturu. Jedan od poznatih muzeja susjedstva koji su nastali na principu izgradnje odozdo je i Alexandra Heritage Centar, koji je nastao oko 2000. u Johannesburgu, u Južnoafričkoj Republici, gdje su stanovnici jednog siromašnog crnačkog kvarta sami sudjelovali u gradnji i stvaranju koncepta tog muzeja koji je postao institucija na pola puta između muzeja i kulturnog centra.
Prostor zajednice
Na tom principu funkcionirat će i Muzej susjedstva Trešnjevka, a trenutačno rade i na pronalasku odgovarajućeg prostora u koji bi se jednog dana mogli useliti. Ne želimo da to bude samo izložbeni, muzejski prostor, već mjesto gdje se mogu držati edukacije, radionice, može postojati čitaonica... Ideja jest da u konačnici to ne bude galerija u koju se dođe i gleda nešto, nego da jednostavno bude prostor zajednice – zaključile su
•
naše sugovornice.
Desetljećima se uloga na velikom platnu smatrala finalnom potvrdom uspjeha nekog glumca, bez obzira na to koliko je televizijskih ili kazališnih uloga imao. Ta situacija promijenila se početkom 21. stoljeća, kada su velike TV serije na valu novih mogućnosti distribucije preuzele primat nad filmskim mainstreamom. Donedavno nezamislivo, ali glumci nagrađeni brojnim Oscarima sada se tuku za ulogu u novoj produkciji Netflixa, Amazona ili HBO-a. I dok je raznovrsnost medija, žanrova i formi u kojima umjetnici mogu testirati svoje talente svakako dobra i za njih i za publiku, nova velika revolucija mnogima prolazi ispod radara. Predugo trivijalizirane kao “zabava za klince”, videoigre su danas ozbiljna industrija u kojoj se vrte milijarde dolara i koja privlači sve više slavnih imena.
Projekt krcat zvijezdama
U Večernjem listu upravo testiramo novu igru “Death Stranding” legendarnog Hidea Kojime, autora poznatog po serijalu “Metal Gear Solid” koji od kraja devedesetih slovi za jednu od najvećih igraćih franšiza na svijetu. O sadržaju Kojimina novog rada zbog strogog embarga ne smijemo pisati do početka studenoga, ali svakako je zanimljiv javno dostupan podatak da se u igri pojavljuju neka od najvećih glumačkih imena današnjice kao što su legenda europskog i svjetskog filma Mads Mikkelsen, zatim mlada francuska zvijezda Léa Seydoux, čija je karijera eksplodirala nakon filma “Adelin život”, u glavnoj je ulozi zaštitno lice serije “Walking Dead” Norman Reedus... Postava nove Kojimine igre toliko je jaka da se u sporednim ulogama pojavljuju kultni redatelji Guillermo del Toro i Nicolas Winding Refn, a susreli smo i glumce koji su već odavno prave zvijezde u svijetu igara, poput Troya Bakera koji je ranije igrao glavne uloge u “The Last of Us”, “Bioshocku” i “Unchartedu”, odreda igrama koje se po utjecaju i broju fanova mogu usporediti s najvećim hollywoodskim blockbusterima.
Iako gotovo razmetljivo prepun filmskih glumaca, “Death Stranging” u tom nam smislu ne donosi revoluciju, nego je samo stepenica u evoluciji glumačkoga posla. Gotovo da nema važnijeg filmskog ili televizijskog lica koje u posljednjih dvadesetak godina nije dobilo ponudu da se okuša u digitalnim avanturama. Gary Oldman od 1998. do danas snimio je čak 11 igara, a svoje igraće likove dobili su i Elijah Wood, Ellen Page, Christopher Walken, Samuel L Jackson... Neki od njih svoje
DOBILI SMO I MNOGO FOTOGRAFIJA IZ OBITELJSKIH ALBUMA, A POMOĆU PREDMETA ŽELIMO ISPRIČATI I OSOBNE PRIČE LJUDI I POVIJEST KVARTA
su likove dobili na vrhuncu slave, a drugi već na počecima karijere, prije ozbiljnijeg filmskog proboja.
Dva naslova Mire Furlan Zgodna je priča Lene Headey, poznate kao okrutne Cersei iz serije “Igra prijestolja”, koja se prije svjetske slave pojavljivala u igrama “Risen” i “Dishonored”, da bi nakon ogromne popularnosti serije završila u igri “Game of Thrones” u kojoj opet igra Cersei. A što je s hrvatskim glumcima? Zahvaljujući inozemnoj karijeri Mira Furlan pojavila se u dvije poznate igre, “Uncharted 4” i “Payday 2”, dok ćemo ostale, nadamo se, gledati u domaćim igrama
• koje se već pripremaju.