Srijeda 23. listopada SDP i HDZ lako će koalirati jer su isti

nomenklature, jako zauzimali za drugove koje je bilo pomelo novo vrijeme i nastojali ih uključiti u novi raspored moći. Dakle, negdašnja mreža je u nekom obliku opstala, kadar bivše države nije pročišćen ni očišćen lustracijom. Ali je zacijelo raznolik, od onih koji su se lako “kroatizirali” do onih koje ne napušta jugonostalgija, pa i do onih koji su možda ucrtali svastiku u poljudski travnjak kako bi kompromitirali Hrvatsku. Hratska je još uvelike udbaška i komunistička, samo su prihvaćena nova pravila.

Ankete pokazuju – samo se velikom koalicijom HDZ-a i SDP-a nakon idućih izbora može sastaviti vlast, jer druge mogućnosti nema. Ni lijevo ni desno ni u sredini nema ni jedne manje stranke s kojom bi netko od velikih mogao u savez koji bi u Saboru imao većinu. Od 2000. godine pošto bi osvojili vlast pa je izgubili i SDP i HDZ su Hrvatsku ostavljali s uvijek istim nevoljama – slabo gospodarstvo, nizak standard, nezaposlenost, iseljavanje, slugansko veličanje Europske unije i pokoravanje njezinim diktatima... Ni u jednom mandatu nisu se dogodile promjene kakve su, na primjer, uvelike poboljšale život u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj..., a s vremenom smo po nekim pokazateljima pali i ispod Rumunjske i Bugarske. Oporba je prigovarala vlasti da nije učinila ono što ni sama nije učinila, i to se ponavlja do danas. Dakle, glavna pretpostavka za koaliciju HDZ-a i SDP-a postoji, a to je neuspješno upravljanje zemljom. Ni ideološke razlike koje su ionako uglavnom samo na riječima nisu prepreka za koaliciju, pogotovo ako na čelu HDZ-a ostane sve ljeviji Plenković. Plenković i Bernardić podjednako su blijedi i bezlični u javnim istupima, ukratko rečeno – bila bi to koalicija dviju anemija. kriterije za ulazak u schengenski prostor. Iako ćemo još koju godinu pričekati jer se, uz Sloveniju, još nekoliko zemalja protivi ulasku Hrvatske u “zajedničku državu”, premijer likuje: “Ovo je važan dan i veliki europski uspjeh Hrvatske”. Bio bi puno točniji da je umjesto “uspjeh Hrvatske” rekao “moj uspjeh”, jer Hrvatska su deseci tisuća štrajkaša u školama i na fakultetima, deseci tisuća Hrvata koji pred Plenkovićevom vlasti bježe tamo gdje je Schengen već odavno, deseci tisuća radnika koji rade a ne primaju plaću ili primaju minimalac koji im nije dovoljan za kruh i mlijeko, stotine tisuća umirovljenika koji jedva imaju za kruh i vodu, tisuće radnika u bankama, Plivi, Ini, Telekomu... koji rade za guzice stranih profitera, i na kraju je zemlja iz naslova nad razgovorom s odbjeglim hrvatskim stručnjakom Stjepandićem – “Hrvatska u gospodarskom smislu više izgleda kao zapuštena afrička nego moderna europska država!” Iz Afrike u Schengen!