Naše gospodarstvo i nizak BDP teško može odvojiti više za plaće
Rješenje u tri faze:
Ekonomski analitičar Andrej Grubišić komentirao je plaće učitelja, njihove zahtjeve za većim plaćama i što su moguća rješenja.
Barata se podacima o prosječnoj učiteljskoj neto plaći od nešto manje od 6000 kuna, s druge strane iznose se podaci da učitelj/profesor s 20 godina staža i dvoje djece ima oko 8000 kuna plaću. Koje su brojke točne?
Prema podacima sustava Centralnog obračuna plaća (COP), kojim se bilježe isplaćene plaće u javnom sektoru, prosječna nastavnička plaća u osnovnim i srednjim školama u svibnju 2019. iznosila je 7135 kuna neto. Prema podacima DZS-a, u osnovnim školama zaposleno je 24.754, a u srednjim 18.234 nastavnika (mjereno ekvivalentom punog radnog vremena). Prema Ministarstvu financija, u 2018. na plaće osnovnoškolskih i srednjoškolskih djelatnika (uključujući i nenastavno osoblje) otišlo je ukupno 7,5 milijardi kuna. To je 17 posto više u odnosu na 2014., dok je istovremeno broj osnovnoškolskih nastavnika narastao za 4,9 posto, a srednjoškolskih ostao nepromijenjen.
Jesu li učitelji adekvatno plaćeni i treba li u sustavu obrazovanja linearno podizati plaće ili odvojiti administraciju od nastavnika, nagraditi one koji više rade?
Linearno dizanje plaća za više od 40.000 djelatnika je plod nefunkcioniranja slobodnog tržišta obrazovnih usluga u kojem 99,9% posloprimaca radi za jednog poslodavca na tržištu. Nekoliko je elemenata kojima se pitanje primjerenosti isključivo učiteljske plaće može objektivizirati. Usporedbom plaće i i hrvatskog BDP-a, dolazimo do zaključka da te plaće nisu premale u usporedbi s drugim zemljama. Problem je slabo gospodarstvo i nizak BDP, koje teško može odvajati više za učiteljske plaće, a da država nekome ne oduzme određena prava redistribucijom. Nizak BDP posljedica je pretjerane upletenosti države u hrvatsku ekonomiju i općenito živote građana, što rezultira visokom poreznom presijom i opstruiranjem tržišnih mehanizama, uključujući i usluge obrazovanja. Nažalost, državu kao najvećeg generatora postojećeg problema zaziva se da ga riješi i učini sustav boljim. Država to nije u stanju učiniti bolje od tržišta. Drugo, pitanje poštivanja postojećih ugovora – učitelji su bez prisile potpisali ugovore o radu u kojima stoje njihova
Ništa tu neće platiti premijer, nego građani. To nije premijerov ni novac bilo kojeg ministra. Na kraju će se pristati na gotove sve zahtjeve sindikata, doduše to neće riješiti problem postojećeg sustava. Za nekoliko godina će biti slična situacija. Najbitniji dionici procesa su pružatelji usluga (škole/učitelji) i primatelji usluge (djeca i roditelji), ali u pregovorima