Postaje li Srbija ozbiljna vojna sila u ovom dijelu Europe?
Analiza Davora Ivankovića
U posljednjih nekoliko godina zemlje članice NATO-a, a sada ih ima 28, u pravilu značajnije podižu vojnu potrošnju, naročito nakon učestalih kritika iz SAD-a, koje su se na zadnjem summitu ministara obrana članica već pretvorile u poluultimatum. SAD je svim članicama koje još nisu dosegnule ciljnu stopu od dva posto BDP-a kao minimum izdvajanja za vojsku dao rok od šest tjedana da konkretno, na papiru, navedu kako će dosegnuti tu razinu.
Ili 2% ili van iz NATO-a?
Ljestvicu, naravno, predvodi SAD s 3,42% BDP-a, slijedi Grčka s 2,24%, Estonija se popela na 2,13%, kao i Velika Britanija. Rumunjska je narasla strelovito, s 1,4 na 2,04%, Poljska i Letonija su na 2,1%. Litva je blizu, na 1,98%, Turska na 1,89%, Francuska 1,84%, pa slijedi Hrvatska s 1,75% (do ožujka bilo je to oko 1,30%, no uračunavanjem troškova vojnih mirovina naraslo je na 1,75%). Do nas je Slovačka s 1,74%, slijede Norveška s 1,70%, Crna Gora 1,65%, Bugarska 1,61%, Portugal 1,41%, Njemačka 1,36%, Nizozemska i Danska 1,35%, Kanada 1,27%, Albanija 1,26%, Italija 1,22%, Mađarska 1,21%, Češka 1,19%, Slovenija 1,04%, Belgija 0,93%, Španjolska 0,92%, a uvjerljivo je zadnji (i najbogatiji) Luksembourg s 0,55%. Poluultimatum NATO-a i SAD-a očito znači da se mijenjaju pravila i “igra” postaje ozbiljnija za članice saveza. Je li ovo najava da bi oni koji ne troše dovoljno za vojsku mogli ugroziti svoje članstvo u Savezu? Stvaranje nove paradigme moći između SAD-a, Rusije i Kine znači i novo redefiniranje NATO-a. SAD više ne želi biti besplatni vojni i sigurnosni patron europskim zemljama. Stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec zasad ne vjeruje da će se odmah pred članice staviti alternativa ili 2% BDP-a za vojsku ili van iz NATO-a, no kaže da prijelazno razdoblje neće biti dugo i da hrvatsko državno i vojno čelništvo o tome mora itekako voditi računa te biti svjesno obveza koje će proizlaziti iz dokumenta koji će za šest tjedana podastrijeti NATO-u.
Istodobno, Srbija je u zadnje tri godine znatno povećala vojni proračun, ugovorila značajne i kvalitetne vojne nabave novih sustava te suradnju s Rusijom i Kinom, a brzo obnavlja i domaću vojnu proizvodnju, s jasnim ciljem da opet postane vojno dominantna na jugoistoku Europe, priznajući da je samo Rumunjska jača.
Ogorec potvrđuje da se Srbija postupno profilira kao ozbiljna vojna sila na jugoistoku Europe, o čemu se razmjerno malo piše ili govori u relevantnim društvenim i medijskim krugovima kod nas. Srpska suradnja s Rusijom je vrlo intenzivna, pri čemu je potrebno naglasiti da je uz Bjelorusiju Srbija jedina europska država koja je pristupila ruskom ODKB-u, savezu za kolektivnu sigurnost, doduše na razini promatrača, ali s tom vojno-političkom asocijacijom redovito sudjeluje u zajedničkim vježbama. Uostalom, i srpski ministar obrane Aleksandar Vulin tijekom službenog posjeta Moskvi u travnju ove godine izjavio je da će Srbija i dalje ostati vojno neutralna, ali da ima dovoljno prostora za razvijanje i produbljivanje suradnje s ODKBom. – Mislim da je krajnje vrijeme da o takvom razvoju srpske vojne moći povedu računa sve relevantne institucije RH – upozorava Ogorec.
MARINKO OGOREC, PROF. stručnjak za sigurnost
SRBIJA SE PROFILIRA KAO OZBILJNA VOJNA SILA NA JUGOISTOKU EUROPE, O ČEMU SE KOD NAS RAZMJERNO MALO GOVORI U RELEVANTNIM DRUŠTVENIM I MEDIJSKIM KRUGOVIMA
Milanović za povlačenje
O tome kakvu je pak poruku Rusija poslala prebacivanjem cijelog diviziona S-400 na vježbu u Beograd, iza leđa NATO-a, Ogorec odgovara protupitanjem: Kakva je poruka NATO-u i SAD-u koju je Rusija poslala prodajući sustav S-400 dugogodišnjoj članici NATO-a Turskoj? Činjenica je da se ubrzano mijenja i geopolitička slika i raspored vojne moći i u jugoistočnoj Europi. Sve se države, naime, ubrzano naoružavaju. Mađarska, Rumunjska, Bugarska, sporo ih prati i Hrvatska, a Srbiji to odgovara jer tako svojoj javnosti lako može objasniti znatno povećanje vojnih izdataka, sada već od gotovo milijardu dolara godišnje. Srbija spretno koristi donacije i pomoć ruskih i kineskih stručnjaka u razvoju oružja. Tema o vojsci i NATO-u kod nas još nije postala i predizborna. Oglasio se samo Zoran Milanović, koji kaže da “to nije naš rat, nije čak ni NATO-ov, i vrijeme je da razmotrimo ideju o potpunom povlačenju hrvatskih
•
vojnika iz Afganistana”.