Umjesto molitve otac je Hussainu u uho šaptao ritmove
Jazz-legende na čelu s gremijevcem Hollandom u rasprodanom ZKM-u upriličile su glazbeni događaj godine
Kada je 1951. godine u bombayskom predgrađu majstor table (par malih bubnjeva u indijskoj glazbi) Alla Rakha Qureshi primio prvi put u naručje svog novorođenog sina prema drevnom običaju u uho mu je trebao izgovoriti svete riječi muslimanske molitve. Umjesto toga, u dječakovo je uho počeo recitirati ritmove. Kada je majka upitala oca zašto to čini, ovaj je odgovorio: “Zato što je to moja molitva.”
Mješavina triju religije
Ustad (indijski i istočnjački ekvivalent zapadnjačkoj riječi maestro, ali još uzvišeniji) Alla Rakha nastavio je s tom praksom sljedeće tri godine, puneći glavu djeteta recitacijama ritmova. A kad je trogodišnji dječak, nazvan Zakir Hussain, napokon pružio svoje prstiće prema tabli, otac se izmaknuo i ostavio ga samog s bubnjevima promatrajući krišom što će njegov sin učiniti s instrumentima i svime onim čime mu je do tada punio glavu. Tek u sedmoj godini pitao ga je želi li sada ozbiljno učiti sviranje table. Tako je počela višegodišnja rutina u svijetu i okruženju u kojem je za dječaka u odrastanju i umjetnika u nastajanju bilo potpuno prirodno i normalno da bez ikakvog unutarnjeg ili vanjskog konflikta od tri do šest ujutro sluša očeve verbalne poduke o ritmovima i umjetnosti pod zaštitom i nadahnućem hinduskog boga Ganeša, potom u medresi uči Kuran, pa onda prije škole u crkvi pjeva kršćanske himne i psalme, a poslijepodneva provodi svirajući tablu. Tako je u jednom razgovoru sam Ustad Zakir Hussain opisao svoje djetinjstvo, odrastanje i obrazovanje.
Za to vrijeme, na drugom kraju svijeta, u Engleskoj, svoj je put u glazbu tražio i nalazio pet godina stariji Dave Holland, malo u školi, još više izvan nje. Imao je vlastiti pop-bend, svirao je kontrabas u filharmonijskim orkestrima i naposljetku se okrenuo jazzu. Čuvši ga u jednom klubu, pozvao ga je u svoj sastav i u Ameriku Miles Davis, zapečativši tako stvaranje još jedne legende.
Sva su se božanstva i zvijezde urotile i da bi se ovoj dvojici majstora pridružio i pripadnik nešto mlađe jazz-generacije, fantastični saksofonist Chris Potter. Tako je nastao Cross Currents Trio u kojem se nastavlja spajanje dvaju svemira bliskih po njegovanju umijeća improvizacije, indijske klasične glazbe koja je na Zapad snažno prodrla šezdesetih, i jazza, koji je u Indiji bio prisutan još tamo od tridesetih godina prošlog stoljeća.
Vrijedni i marljivi kotačići u tom svemirskom prepletanju i izmjenjivanju različitih i bliskih glazbenih struja neumorni su promicatelj jazza Davor Hrvoj i čitava ekipa koja pod okriljem Hrvatskog društva skladatelja kreira sjajne zagrebačke jazz-jeseni, proljeća i godine pod zajedničkim nazivom Jazz.hr. To je i ime koncertne sezone na čijem smo početku u Zagrebu imali sreću i povlasticu u prepunom i odavno rasprodanom ZKM-u ove srijede uživo slušati i gledati tročlanu zvjezdanu konstelaciju Hussain – Holland – Potter. Sjedeći i moleći se ritmovima na svom udaraljkaškom oltariću, Hussain je i sam u stanju dovesti slušatelje u stanje gotovo mistične ekstaze poput nekog sufijskog derviša nevjerojatnim plesom svojih dlanova i prstiju, kojih kao da je ne deset, nego barem pedeset. Kada telepatsku seansu započinje Holland na svom basu, to redovito podsjeća na početak uzvišenih Bachovih passacaglia, a Potterovi saksofoni, naizmjence sopran i tenor, zaneseno pjevaju i klikću uzdižući se nad lahorima i vihorima te igre ispunjene potpunim uzajamnim razumijevanjem i neizmjernim poštovanjem sjajne trojke. Zagreb se tako našao na putu velike europske turneje i predstavljanja najnovijeg albuma na kojem predstavljaju autorske skladbe, od kojih svaka ima potpis jednog od trojice glazbenika, ali sve su zapravo zajednički proizvod čiste radosti glazbene imaginacije i improvizacije.
Dvosatno čudo
Kulminacija dvosatnog čuda u koje smo svi zaronili bila je izvedba naslovne skladbe albuma Good Hope (Dobra nada), a osobito trenutak u kojem Hussain na tabli odjednom zasvira, a Potter na saksofonu prihvati i žonglirajući u zrak baci temu Mozartove “Male noćne muzike”, dok se Hollandov bas svako malo pokloni prema istoku zvučeći poput sitara. Zasigurno jedan od glazbenih događaja godine u Zagrebu uljepšan je na početku i malom ceremonijom u kojoj je naš veteran legendi Hollandu uručio Porina za posebne zasluge, za život posvećen glazbi i širenje dobra i nade. •
DAVE HOLLAND NAMJERAVAO SE BAVITI POP-GLAZBOM, A MEĐU ZVIJEZDE GA JE GOTOVO SLUČAJNO LANSIRAO MILES DAVIS HUSSAIN, HOLLAND I POTTER SPAJAJU RAZLIČITE SVEMIRE: ISTOK I ZAPAD, KLASIČNU GLAZBU I VRHUNSKI JAZZ