Mojoj osmogodišnjoj kćeri nije nimalo čudno kad se mama tuče
”U ovom dijelu Europe u ringu nikad nije postojala takva žena.” Kazao je to za 35-godišnju Šibenčanku Nives Radić trener Kickboxing kluba Dalmatino na primanju kod šibenskog gradonačelnika Željka Burića koji je ugostio i dvije brončane dame s posljednjeg Svjetskog prvenstva u kik-boksu, Snježanu Prgomet i Karmelu Makelja.
Medaljama se ne zna broj
Za njih dvije, baš kao i za mnoge djevojke koje se s ovim sportom bave, Nives Radić istinski je uzor. Ova diplomirana ekonomistica, zaposlena u uredu ravnatelja Sportskih objekata Šibenik, upravo je osvojila svoj četvrti naslov svjetske prvakinje u kik-boksu (low kick). A kada se tome pridoda i onih šest naslova prvakinje Europe, onda je to potvrda Lambašina iskaza o borkinji kakve na ovim prostorima nije bilo.
Saznati koliko sveukupno medalja ima Nives očito je izazov i za nju. – Ne pratim vam ja tu statistiku, a i ja bih voljela znati koliko sam dosad borbi imala i medalja osvojila. Ja se samo borim jer mi je gušt ući u meč i natjecati se. To mi je postao stil života.
Iako je rođena daleke 1984., Nives ne misli tek tako stati.
– I dok muškarci u ovom sportu mogu nastupati do četrdesete, ne znam do kada je to dozvoljeno ženama. Šuška se da je to do 36, no nemam provjeren podatak. U svakom slučaju sam jedna od najstarijih. Sa suprugom Zoranom, tekvondaškim trenerom, ima osmogodišnju kćer Tonku pa se postavlja pitanje kako uspijeva biti gradska službenica, supruga, mama i vrhunska sportašica, i to u borilačkom sportu?
– Najvažnije je dobro se organizirati. Dok je Tonka u školi, ja radim, a navečer je ona s nama u dvorani. Njoj je naša dvorana neka vrsta igrališta.
I dok se mnogi klinci u školi vole hvaliti sa svojim tatom, Tonka je u prilici vršnjacima kazati: “Moja je mama najjača na svijetu.”
– Nije joj to dosad palo na pamet. Naviknula je ona to gledati jer je odrasla s tim. Kad može, Tonka ide na natjecanje s nama, no ja ipak više volim ići sama jer onda sam koncentrirana samo na sebe. Konzervativci među nama reći će da kontaktni borilački sportovi nisu za žene.
Pomislili na obiteljsko nasilje
– To je bezvezna predrasuda. Pa ja se borim isto sa ženama, nisam se još tukla s muškarcima.
A kako se osjeća kada sljedeći dan na posao dođe s modricama?
– Svi znaju čime se ja bavim, sad imam slomljen prst na nozi. Inače, nastupila sam ja tri puta i u slobodnoj borbi, a nakon jedne od njih vraćali smo se trener i ja kući automobilom. Bila sam sva u modricama, a kako smo oboje bili u civilnoj odjeći, policajac na granici doista je mogao pomisliti da se tu radi o nekom obiteljskom nasilju. Srećom, svi ti tragovi borbi kod mene brzo zacijeljuju.
Nastupala je Nives i u boksu u kojem je u Hrvatskoj niz godina dominirala, a ima i jedno treće mjesto s prvenstva zemalja Europske unije. A gospođa Radić posebna je i po tome što je bila državna prvakinja u četiri različita borilačka sporta. Osim u boksu, bila je to i u te-kvon-dou (ITF verzija), savate boksu i kik-boksu u kojem je pak nastupala u šest različitih disciplina (full-contact, semi contact, low kick, light contact, kick-light i K-1). Što na svoju čeličnu kćer kažu njeni roditelji?
– Ponosni su, no ni danas nisu sretni s mojim izborom. Inače, ja sam se s kik-boksom počela baviti rekreacijski otišavši u dvoranu s dvije prijateljice. One su prestale nakon tri mjeseca, a ja se, evo, borim već 19 godina.
Pored svega, još je i gradska vijećnica HDZ-a. Kako je ušla u politiku? – Htjela sam se uključiti u javni život, da zagovaram potrebe sporta i sportaša. Da dignem glas kada je to potrebno. Eto, sada šibenski sportaši imaju i stipendije, što nije bio uvijek slučaj pa su šibenski borci, baš kao i ja, nastupali za klubove u
• drugim gradovima.
NIVES JE PRVAKINJA HRVATSKE BILA U ČETIRI RAZLIČITA BORILAČKA SPORTA, PA I U SAVATEU