Analizirali smo 50 presuda za silovanje: napadi na suce nisu opravdani
Iščitali smo pedesetak presuda Vrhovnog suda koje su donesene od 2017. godine i rezultati našeg istraživanja pokazuju da je odnos vrha sudbene vlasti prema seksualnom nasilju prilično iznenađujući s obzirom na uvriježena mišljenja o kažnjavanju seksualnog ponašanja
Baš i nisu bile ohrabrujuće poruke za žrtve seksualnog nasilja koje su se čule na prosvjedima diljem Hrvatske. Rečeno je da se žrtve boje govoriti o onome što su doživjele jer ne vjeruju institucijama koje bi ih trebale zaštititi, pri čemu je apostrofirano sudstvo kao 126. po neovisnosti u svijetu. Riječ je o renkingu Svjetskog ekonomskog foruma među 141 zemljom, ali to nije ocjena stručnjaka prema nekim relevantnim kriterijima, nego ocjena koju smo si “mi” sami dali u anketi kojom se neovisnost sudstva ocjenjivala od 1 do 7. Ako političari i mediji intenzivno govore da je stanje u pravosuđu katastrofalno, bez obzira i na ostvarene velike pomake, sigurno se nećemo pomaknuti s dna ljestvice WEF-a ili CEPEJ-a po čijoj smo sličnoj anketi također na samom dnu od 47 zemalja Vijeća Europe. To ne znači da je to i stvarno stanje, ali to isticati u ovom kontekstu samo može koristiti seksualnim predatorima, a štetiti žrtvama. To više jer je naše sudstvo izrazito feminizirano, na županijskim sudovima (ŽS), u čijoj su nadležnosti silovanja, 64% je sutkinja. Doduše, na Vrhovnom sudu je devet muškaraca i četiri žene na Kaznenom odjelu. U pedesetak presuda Vrhovnog suda koje smo analizirali, bilo je 18 većinski ženskih tročlanih vijeća, šest potpuno muških, a preostalo vijeća s jednom sutkinjom.
Šteti i pogrešna percepcija
Analizom smo tražili poruke koje suci šalju žrtvama i počiniteljima. Trebaju li uistinu žene odustajati od prijave zbog odjeće koju nose, jer su popile ili nisu vodile računa kako se ponašaju, odnosno postaju li žrtve silovanja uistinu i žrtve sudskih stereotipa i predrasuda. Izmišljaju li suci opravdanja za seksualno nasilje, premda ga nema, kako je uz gromoglasan pljesak rečeno na skupu u Zagrebu. Odnos sudaca prema seksualnom nasilju njegovu tzv. tamnu brojku može povećati ili smanjiti. Ali i pogrešna percepcija rada sudaca može izazvati isti efekt. O neprimjerenosti reakcija na slučaj u Zadru zbog puštanja na slobodu mlađih punoljetnika govori slučaj iz Vukovara, u kojem je optuženik, iako znatno starija osoba od malodobne žrtve, pušten na slobodu dan nakon što je uhićen. Iako žive u susjedstvu. Muškarac je žrtvu, koristeći njezinu naivnost, nasilno ljubio, hvatao za grudi i stražnjicu te joj gurnuo prst u spolovilo i, čim se malodobnica vratila kući, majka je zvala policiju. Prvotno je bio oslobođen, a nakon što je Vrhovni sud presudu ukinuo, u novom postupku osuđen je na dvije godine zatvora jer je utvrđeno da je prstom penetrirao u spolovilo, a kad je riječ o tome da nije ozlijedio himen, dubina prodiranja nije bitna za silovanje. Iščitavajući presude nameće se zaključak kako je teško predvidjeti sve situacije koje život može donijeti pa o tomu treba voditi računa i s prijedlogom postroženja kazne za silovanje na najmanje tri godine zatvora.
ŽS Dubrovnik zanemario to što su psihijatar i psiholog oštećenicu okarakterizirali kao umjereno zaostalu osobu koja ima problema s komunikacijom, pri čemu su bez detaljnije analize zbog razlika u iskazivanju njezine iskaze ocijenili neuvjerljivima. Kod državnog odvjetnika odbijala je bilo kakvu komunikaciju jer je riječ o osobi na razini djeteta od šest do devet godina, ali njezino odbijanje nije izraz njezine svijesti i volje. I optuženik i svjedoci osobe su pod socijalnom skrbi, ali dali su iscrpne
iskaze o međusobnim odnosima, ponašanjima i neposrednim saznanjima od oštećenice odmah po događaju koji je prijavila, zbog čega to nisu svjedoci iz druge ruke, kako to bez prave analize vrednuje sud prvog stupnja. Oslobađajuća presuda ukinuta je jer treba utvrditi vjerodostojnost njezina i iskaza optuženika.
Što se brzine suđenja tiče, teži i pritvorski slučajevi rješavaju se relativno brzo, ali odluke Vrhovnog suda u manjem broju slučajeva čekaju se dvije, tri pa i četiri godine. O “blagom” kažnjavanju može se suditi od slučaja do slučaja uvažavajući sve okolnosti. Izriču se i teške kazne. Za teško djelo protiv spolne slobode nad 77-godišnjakinjom 19 godina zatvora u Bjelovaru, 13 godina u osječkom slučaju također nad starijom ženom, te još jedno od devet godina zatvora, osam godina u Rijeci... U ožujku je potvrđena bjelovarska presuda na šest godina zatvora već osuđivanom za silovanje, koji je bio brutalan i uporan. Potvrđena je i presuda suda u Puli na šest godina zatvora poslodavcu za tri silovanja, iako su dva prijavljena nakon više od godine dana. Mora platiti i oko 45.000 kuna troškova. Nisu u pravu aktivistice kad govore da žrtvi treba uvijek vjerovati, što proizlazi iz čak sedam oslobađajućih presuda. U osječkom slučaju izvan snage stavljena je presuda kojom je 2010. A. M. osuđen za pet silovanja na tri godine i deset mjeseci zatvora. Naime, žrtva je 20. ožujka 2013. osuđena za davanje lažnog iskaza pa je dopuštena obnova postupka za silovanje. A. M. je svejedno još dvaput osuđivan, ali je Vrhovni sud svaki put ukinuo presude i predmet uputio pred novo vijeće, na čiju se odluku žalio državni odvjetnik inzistirajući da se više cijeni iskaz oštećenice dan u pravomoćno okončanom postupku.
Osuđena za lažni iskaz
Žena je promjenu iskaza obrazložila strahom da bi mogla dobiti od pet do osam godina zatvora za lažni iskaz. Htjela je napakostiti optuženiku. Bila je mlada, luda, zaljubljena i nesvjesna posljedica dok nije suprugu rekla što se dogodilo pa ju je on savjetovao da postupi po savjesti, jer svatko može pogriješiti, ali nitko ne treba zbog toga stradati. S time da je još 2010. dostavila izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika kad je predmet bio u žalbenom stadiju, moleći da se optuženoga oslobodi jer je sve “preuveličano”.
U slučaju iz ŽS-a u Zadru bila je riječ o desetogodišnjoj vezi pa je oštećena, “podnoseći prijavu, ugrozila svoj brak i svoju obitelj pa nema osnova za zaključak da se osvećivala optuženiku jer je on inzistirao na skrivanju njihove veze”, tvrdio je u žalbi državni odvjetnik, koju je Vrhovni sud odbio.
Jer, da je do spolnog odnosa došlo silom, nelogično je da bi ga nakon toga zvala u jedan u noći i između 7 i 8 ujutro, pratila ga i čekala dok ne izađe s ručka kod sestre... Četvero je svjedoka prepričalo da je govorila da će se osvetiti optuženiku zbog toga kako se odnosi prema njoj u vezi.
ŽS u Zagrebu pribavio je kaznenu evidenciju oštećenice te je koristio kao argument da je njezin iskaz neistinit, uz to što je ocijenjen neuvjerljivim i neživotnim, te nepotkrijepljen izjavama drugih osoba kojima je navodno prepričavala okolnosti slučaja. Optuženik je imao i alibi nesrodne i nezainteresirane svjedokinje kod koje je izvodio keramičarske radove u vrijeme navodnog silovanja. U slučaju žrtve iz Rumunjske presudio je iskaz svjedokinje koja je rekla kako joj je sestra sklona govoriti jedno pa drugi put drugo te joj je po povratku u Rumunjsku rekla da to nije bilo baš sve tako, nego da su bili skupa pa je moguće da je prije tako govorila zbog straha od supruga u Rumunjskoj. I oštećenica je svjedočila da nije odmah podnijela prijavu kako ne bi radila probleme sestri i njezinu suprugu s kojima je bila u Hrvatskoj. Sud je primijenio pravilo in dubio pro reo (u dvojbi u korist okrivljenika).
U slučaju iz Varaždina žrtva ima utvrđen alkoholizam i organski psihosindrom, ali to ne dovodi u pitanje davanje vjerodostojnog iskaza. Što ne znači da je i u konkretnom slučaju govorila istinu. Prema prijavi silovanje se dogodilo dok je spavala. Ujutro je supruga pitala je li je on silovao, na što je on rekao da nije, već optuženik, na što je ona uzvratila: “Ja se nemrem sjetiti da bi me B. siloval” te je odbila ići na policiju govoreći suprugu: “Ići ću samo mrtva, a ti idi gdje hoćeš”. Prijavu je ipak podnijela pola godine kasnije obrazloživši na raspravi kako je to učinila jer su supruga “zafrkavali po selu”. Suprug je problematičnih psihofizičkih i moralnih vrijednosti, i sam s izraženim alkoholizmom i poremećajem ličnosti s obilježjima emocionalne nezrelosti, narcisoidnosti i paranoidnih tendencija. Za vještačenja priznao je simulaciju duševnih smetnji da bi ostvario neke beneficije pa su vještaci zaključili da je riječ o manipulativnoj osobi kojoj nije strano izmišljanje i konstruiranje događaja za svoje ciljeve. Uz sve to nije objasnio zašto nije pomogao supruzi, a navodno je svjedočio silovanju.
U homoseksualnom slučaju iz Zagreba sud je zaključio da je zapravo oštećenik, a ne optuženik htio imati spolni odnos te je i sin “žrtve” na raspravi rekao kako ipak nije bio u stanu, a raniji je iskaz objasnio željom da “pomogne
45.000
KUNA TROŠKOVA POSTUPKA morao je platiti poslodavac nakon što je u Puli pravomoćno osuđen na šest godina zatvora za tri silovanja
Prestanimo preispitivati žrtve i dodatno ih traumatizirati. Ne izmišljajmo opravdanja za seksualno nasilje
PETRA KARMELIĆ
Platforma za reproduktivna prava
U slučaju iz Vukovara, iako znatno stariji, susjed malodobne žrtve pušten je na slobodu dan nakon uhićenja. Najprije je oslobođen pa osuđen na dvije godine zatvora
U čak sedam slučajeva Vrhovni sud pravomoćno je oslobodio optuženike jer su žene lažno optuživale muškarce ili su prijave podnosile zbog bližnjih