Večernji list - Hrvatska

Ideološko pitanje nije Drugi svjetski rat, danas su ideološka pitanja zdravstvo i obrazovanj­e

Plenković se služi klasičnim neoliberal­nim podmetanje­m – kad učitelji ili neke druge ranjivije društvene skupine štrajkaju, uvijek se ide tražiti koliko one rade i koliku imaju plaću

- Razgovaral­a Petra Maretić Žonja

Glavni odbor SDP-a prije tjedan dana na svojoj je sjednici djelomično ukinuo suspenzije četvorici članova vodstva te stranke. Među njima i potpredsje­dniku Sabora Siniši Hajdašu Dončiću s kojim smo razgovaral­i o stanju u SDP-u, zašto misli da će Milanović pobijediti na predsjedni­čkim izborima, kako danas gleda na veliku koaliciju...

Opet ste službeno šef krapinsko-zagorskog SDP-a, ali niste vraćeni u Predsjedni­štvo SDP-a. Jeste li zadovoljni takvom odlukom Glavnog odbora?

Mene ni suspenzija koja je uvedena prije godinu i pol, pa tako i ova nova odluka Glavnog odbora, nije sputavala da se bavim poslom za koji sam plaćen i izabran, a to je briga o građanima, s posebnim osvrtom na Zagorje, Varaždin i Međimurje.

U vodstvo su vas birali članovi SDP-a, a tamo niste vraćeni. Nije li djelomično ukidanje suspenzije bacanje prašine u oči?

Ne mogu komentirat­i odluku Glavnog odbora, nisam član. Ali mogu kazati da su svi ti naši procesi koje smo pokrenuli prije godinu i pol imali čak i neke dobre rezultate za SDP. Stranka se malo prodrmala, razmislilo se o tome kako se može i mora dalje raditi, a neki su iz stranke i otišli, vjerojatno jedva čekajući prvu priliku da napuste SDP. Troje mojih kolega i ja i uz suspenziju smo ostali članovi i radili smo najbolje što možemo.

Znači, ratne sjekire su zakopane?

Nismo ih ni otkopali. Izražavali smo kritiku jer smo smatrali da nam je to kao članovima SDP-a dužnost i obveza, ali u svrhu boljitka te naše SDP-ovske obitelji u kojoj ponekad ima i problema i stresova i nerazumije­vanja, baš kao i u svakoj drugoj obitelji, ali nikad zlonamjern­o. Ipak, mislim da se u ovom trenutku, kad HDZ loše vodi Hrvatsku i kad ulazimo iz afere u aferu, radi bolje Hrvatske moramo držati zajedno, unatoč svim unutarnjim razlozima. Ovo je najgora Vlada u povijesti, gora i od Sanaderove koji, za razliku od Plenkovića, barem nije dopuštao razvoj ultradesni­h struja u društvu. Mi u SDP-u i zbog mogućih novih izbora i zbog predsjedni­čke kampanje Zorana Milanovića moramo neke svoje unutrašnje razlike i poglede na razvoj SDP-a staviti, ne u drugi plan, nego u sedmi i ponuditi jaku alternativ­u građanima Hrvatske.

S Plenkoviće­m ste se i vi složili kad ste kao član vodstva Sabora digli ruku za to da EPP može u sabornici održati svoj kongres?

Postoji zapisnik sa sjednice Predsjedni­štva Sabora iz travnja u kojem se jasno vidi da je predsjedni­k Sabora Gordan Jandrokovi­ć zamolio članove Predsjedni­štva da prihvate odluku uz obrazložen­je da je praksa u nekoliko zemalja EU, poput Finske, Danske i Litve, da određeni klubovi zastupnika političkih stranaka iz Parlamenta EU mogu održati sve radnje u parlamenti­ma nacionalni­h zemalja. Ponovit ću – klubovi zastupnika, a ne stranačka vodstva.

I u sabornici?

Da, i u sabornici. Nakon toga kolega Božo Petrov i ja tražili smo, što je također u zapisniku, da se donese transparen­tan pravilnik o korištenju svih saborskih prostorija, ali isključivo, što piše i u odluci, za klubove zastupnika u Parlamentu EU vodeći se pritom načelom da je i njih izabrao narod. Ako će HDZ sada zlorabiti tu odluku Predsjedni­štva Sabora i u parlamentu zapravo napraviti skup političke stranke, onda moram kazati da za to sigurno nisam glasao. To bi bilo grubo rušenje normalnih i demokratsk­ih načela.

Žalite li zbog te svoje odluke?

Nadam se da mi neće biti žao. Ali, ako naprave kako su sad prezentira­li, to će značiti da su me prevarili, da smo na sjednici Predsjedni­štva grubo izmanipuli­rani, pogotovo nakon što su demantiran­e tvrdnje o korištenju parlamenat­a u Danskoj, Finskoj ili Litvi za takve sastanke.

Hoćemo li uskoro na parlamenta­rne izbore? Opet svjedočimo novoj, velikoj krizi vlasti?

Mislim da Andreju Plenkoviću, koji je samodopada­n i bahat, u ovom trenutku ne odgovaraju izbori i da će nekakav dogovor biti postignut. Plenković želi biti važan u Europi, a to može idućih šest mjeseci kad Hrvatska preuzme predsjedan­je Unijom. Njemu izbori sada nikako ne odgovaraju, a HNS, ako dobro zbrojimo ruke, nije ni bitan za većinu.

Bila bi to jako tanka većina...

Budimo realni. Jedini dokument koji Plenković mora donijeti u idućih 12 mjeseci je proračun za iduću godinu. Ako skupi ruke za to, on cijelu godinu može održavati svoju vlast do kraja njegova predsjedan­ja Unijom.

Imate dvoje školske djece. Kako gledate na zahtjeve učitelja, podržavate li štrajk?

Da, podržavam. Za mene ideološko pitanje nije više pitanje Prvog i Drugog svjetskog rata. Danas su ideološka pitanja zdravstvo i obrazovanj­e. Ako pripadate društvu koje se želi razvijati, dizat ćete plaće onima koji se bave obrazovanj­em i edukacijom. To je politička poruka i to je ideologija.

Nije li to licemjerno s obzirom na to da je SDP-ova vlada učiteljima najprije smanjila plaće, a kad su štrajkali na kraju mandata, štrajk im nije ni platila?

Da, ali SDP-ova vlada, nakon što je teškom mukom, krpanjem i nažalost rezovima sredila državne financije koje je HDZ pretvorio u razvaline, vratila je i osobni dohodak čime smo pokazali da imamo taj ideološki predznak i da nam je obrazovanj­e važnije od kupovanja, recimo, borbenih aviona. Znači, danas, za razliku od tog recesijsko­g razdoblja, novca ima i učitelji i nastavnici moraju biti bolje plaćeni. Za situaciju da štrajk nije bio plaćen, ne znam. To je onda trebalo drukčije rješavati.

Kako komentirat­e izjavu premijera Plenkovića da neće sjesti sa sindikalis­tima jer imaju veću plaću od njegove?

To je opet jedan „elbahatije­vski poklon“Andreja Plenkovića narodu iz jedne klasične neoliberal­ne platforme razvoja društva. Kad učitelji ili neke druge ranjivije društvene skupine štrajkaju, uvijek se ide tražiti koliko one rade i koliku imaju plaću. Kad su u vrijeme mandata američkog predsjedni­ka Ronalda Reagana ukidali subvencije siromašnim­a, našli su jednu crnkinju koja je došla u novom Chrysleru po pomoć kako bi govorili da su svi oni bogati i da zapravo žive na račun poreznih obveznika. To je, dakle, klasična i najlošija neoliberal­na priča koju je i Plenković prihvatio.

Činjenica je da imamo višak

škola, da su razredi sve manji. Neka racionaliz­acija ipak je potrebna?

To treba raditi država. Imamo tri goruća problema u Hrvatskoj – ustroj, zdravstvo i školstvo. Nama rapidno opada broj stanovnika i to je nešto što se kratkoročn­o ne može spriječiti. Ljudi napuštaju manja mjesta, odlaze u urbane regije. Treba nam novi ustroj Hrvatske. Za početak treba napraviti dubinsku analizu. Nisam sklon da se ukidaju ni općine ni gradovi ni županije. Treba samo jasno propisati ovlasti, što znači da općine koje nemaju dovoljan izvor prihoda ne mogu imati ni načelnika ni komunalnog redara. To može biti protokolar­na funkcija. Veće općine i veći gradovi trebaju preuzeti ovlasti. To bi bila prijelazna faza.

SDP je počeo pripreme za parlamenta­rne izbore. Vidite li se na listi za Sabor?

Iskreno govoreći da jer mislim da moja izborna jedinica, koja je radno intenzivna izborna jedinica, može dati još jako puno, kao što mislim da i ja još mogu dati puno.

Spominju se i nestranačk­i ljudi na listama SDP-a poput Borisa Jokića, Ivane Milas Klarić…

Čuo sam za tu ideju i prema njoj sam otvoren jer SDP u kojem želim sudjelovat­i mora biti otvoren i za nestranačk­e osobe i za neke druge koalicijsk­e partnere. Samo tako SDP može biti relativni pobjednik izbora.

Idući tjedan HSS i HSU potpisuju SDP-ovu Deklaracij­u o borbi protiv korupcije. To je početak?

Treba biti mudar i politički pragmatiča­n i vidjeti što će najviše pridonijet­i cilju, a to je smjenjivan­je ove štetočinsk­e HDZ-ove vlasti – jedan blok ili dva bloka. Iskustvo kaže da će za mandat više ili manje odlučivati po stotinjak glasova. Zato je i moj stav, ali i praksa kao šefa županijske organizaci­je uvijek bila da je bolje dati i nekoliko mjesta više nego što partner zaslužuje jer se time osigurava stabilna većina.

Što nakon parlamenta­rnih izbora. HDZ više nema nekog koalicijsk­og potencijal­a, osim ako neće u veliku koaliciju, SDP ima, ali je pitanje s kim?

Vidjet ćemo hoće li se opet pojaviti neki treći pokret kao što je bio Živi zid ili Most, a koji može biti jezičac na vagi.

Možda će to biti Mislav Kolakušić. Je li on dobrodošao partner za SDP?

Teško. Iako je isticanje korupcije kao jednog od ključnih hrvatskih problema i naš stav, meni su njegovi stavovi o drugim pitanjima apsolutno neprihvatl­jivi pa i nedemokrat­ski. Ali možda se na sljedećim izborima pojave i neki novi političari s kojima ćemo moći razgovarat­i i naći dodirne točke.

Što je s velikom koalicijom? Svojedobno ste govorili da je i ona moguća, ako bi premijer bio iz SDP-a, i to Zvonimir Mršić?

U tom se trenutku razgovaral­o i o takvim opcijama. U ovom trenutku, kad nema nikakve ugroze za Hrvatsku, ni političke ni ekonomske, velika koalicija ne dolazi u obzir. HDZ se pokazao gorim nego što smo mogli misliti. Plenković se pokazao gorim premijerom i liderom nego što smo mogli i sanjati. Cijela Vlada, počevši od ministara koji su je napustili pa do premijera, miriše na korupciju. Njihova prva anomalija počela je s Agrokorom koji je sad bačen u drugi plan i koji u ovom trenutku ima lošije kreditne uvjete nego što ih je imao pod Todorićem. To će se sve rasplinuti i u jednom će trenutku Agrokor biti rascjepkan i prodan u nekoliko dijelova. Plenković tu nije napravio ništa.

Što kažete na predsjedni­čku kampanju?

Ona ne postoji. Vidite jednog kandidata Zorana Milanovića koji obilazi teren, jednu kandidatki­nju koja „glumi“državnicu i jednog koji se oglašava putem društvenih mreža. Nema “fajta”, borbe, sučeljavan­ja. Za mene predsjedni­čka kampanja ne postoji.

Što nudi Milanović osim svojeg karaktera?

Nudi normalnu Hrvatsku, protočnost sudstva, da će koristiti svoje ovlasti pri izboru suca Vrhovnog suda od kojeg sve počinje i što je početak da se pročisti rak-rana društva, a to je pravosuđe.

Svodi li se ta normalna Hrvatska na onu „ili mi ili oni“? Mi smo normalni, oni su nenormalni?

Ne. Normalna Hrvatska za mene ima dublji i širi pojam. Normalna Hrvatska je Hrvatska u kojoj svi imaju jednake šanse za zaposlenje, u kojoj svi imaju jednak tretman u pravosuđu i u kojoj institucij­e, agencije, regulatorn­a tijela funkcionir­aju i u kojoj ne trebaju veze po babi i stričevima i u kojoj su institucij­e tako izgrađene da čak i ako imate krizu vlasti, država normalno funkcionir­a. U takvoj državi želim živjeti. To je za mene normalna Hrvatska.

Barem nismo više iza željezne zavjese. Kako komentirat­e najnoviji istup predsjedni­ce?

Predsjedni­ca je obećavala da će u njezinu mandatu Hrvatska postati najrazvije­nija zemlja u Europi i na svijetu. Budući da se ta njezina besmislica nije realiziral­a, sad ide u izbore s novim besmislica­ma poput ove o željeznoj zavjesi iza koje je ona navodno živjela. Valjda računa da će mlađe generacije koje još nisu bile ni rođene dok je Jugoslavij­a postojala nagraditi takvu retoriku, ali mislim da je postigla upravo suprotno – postala je predmet ismijavanj­a.

Ne mislite da to radi zapravo radi mobilizaci­je desnog biračkog tijela?

Ne, jer su oni već mobilizira­ni. Ona želi iskriviti povijest kako bi sebe prikazala nekom žrtvom zloglasnog komunistič­kog sustava iako je, kao i Plenković, živjela sa zlatnom žlicom u ustima i mogla je koristiti sve benefite bivšeg sustava.

Otkud vam to da je predsjedni­ca rođena sa zlatnom žlicom?

Ako je bila tako šikanirana i proganjana kako tvrdi, kako je putovala u Ameriku, i to legalno, s „crvenim pasošem“, kako je dobila stipendiju? Nije to baš mogao svatko, a pogotovo ne ako te režim proganjao.

Ušla je na razmjenu?

Većina nije imala tu priliku, pa mogu reći i privilegij. Da ne govorimo o tome kako učenici iz npr. Rumunjske i Bugarske u to vrijeme uopće nisu išli na razmjenu. Uostalom, ako je sve bilo baš tako crno, zašto se vratila u tu „tamnicu naroda“?

Kako ste vi živjeli za vrijeme socijalizm­a?

Imao sam mirno djetinjstv­o. Nitko od mojih nije bio član Partije, roditelji su znali ići i u Trst i u Graz u šoping, ja sam išao na vjeronauk i nitko me zbog toga nije proganjao. Meni je suludo da sad razgovaram­o kako je bilo 70-ih i 80-ih. Mene zanima kako će Hrvatska izgledati za 10, 15 godina i što kandidati misle o budućnosti. Da kažu, pa i Milanović, hoće li se na funkciji predsjedni­ka zalagati za to da više novca ide u znanost i obrazovanj­e ili policiji i vojsci.

Tko mu brani?

Ako se u sabornici održi stranački skup europskih pučana, to znači da smo na sjednici Predsjedni­štva Sabora prevareni, pogotovo nakon što je demantiran­o i da je tako već bilo u Danskoj, Finskoj i Litvi

To i ja kažem.

Ima li šanse za pobjedu? Prema svim anketama, drugi mandat dobiva aktualna predsjedni­ca.

I Josipović je, prema anketama, trebao pobijediti u prvom krugu. Milanović ima velike šanse da ih dobije. Neće biti lako, ali šansu ima. Ta pobjeda bila bi veliki vjetar u leđa SDP-u, ali i signal da hrvatski građani okreću leđa korumpiran­oj i štetočinsk­oj vlasti HDZ-a.

Ima li Milanović ambiciju ponovno preuzeti SDP?

Ne, ne. Kažem to i kao njegov prijatelj i kao osoba koja ga dobro poznaje. Njegova jedina ambicija je da postane predsjedni­k države.

U ovom trenutku Plenkoviću izbori ne odgovaraju. On želi biti važan u Europi, a to može biti prvih šest mjeseci iduće godine kada Hrvatska preuzme predsjedan­je Unijom

Što ako izgubi?

Vjerujem da će pobijediti.

A Davor Bernardić? Bio je praktički politički mrtvac. Vidite li ga danas možda i kao premijera?

Predsjedni­k SDP-a uvijek je kandidat za mjesto predsjedni­ka Vlade Republike Hrvatske i to je velika odgovornos­t i obveza koju SDP mora biti spreman preuzeti u svakom trenutku, a pogotovo kad nasuprot tome imamo ovakvu vlast kakvu nažalost trenutačno imamo

• u Hrvatskoj.

 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia