Utakmica
Uz ukupan dojam koji nam Hajduk pruža proteklih dana teško je lijepo se osjećati kao nepristrani ljubitelj nogometa. Zato lijep osjećaj svima koji vole ovu igru daje Gorica koja je ove sezone jasno i glasno dokazala da nije bila samo prošlosezonski hit iako je i prošlosezonski podvig bio vrijedan spomena. Momčad, već sad možemo reći vrsnog stratega Sergeja Jakirovića, od drugoligaškog “anonimca” prije 16 mjeseci došla je do statusa ozbiljnog, ali i kontinuiranog kandidata za europske pohode.
Rekorder HNL-a u žutim kartonima (skupljaju 3.5 po utakmici) ima reputaciju hrvatskog Atletica zbog svoje agresivnosti na terenu, no Gorica zabija (1.5 po utakmici) mnogo više pogodaka nego li momčad Diega Simeonea (1 po utakmici). Upravo ta kombinacija agresivnosti te atraktivnosti i čini je toliko zanimljivom za gledanje, uza sve odlične rezultate koje nude.
Agresivnost i atraktivnost
Kako je i sam Jakirović rekao, teško je sjetiti se kada je jedna momčad u domaćem nogometu izvukla takve rezultate u tjedan dana. Od zadnje subote u listopadu do prve u studenom pala je Rijeka na Rujevici te dva puta Hajduk u Gorici (jednom kup, jednom u HNL-u), a sve tri pobjede ostvarene su istim rezultatom (2:1). Junaci ovih pobjeda nad Hajdukom bili su isti u oba navrata, 23-godišnji Ogulinac Kristijan Lovrić te 30-godišnji Nizozemac s korijenima iz Indonezije Joey Suk. Dvojac je to koji utjelovljuje spomenutu kombinaciju atraktivnosti i agresivnosti.
Prošle sezone je Lovrić na svoju eksploziju čekao sve do veljače. Do tada nije postigao nijedan zgo– u Nizozemskoj prvoj ligi odigrao je Joey Suk, što je jako vrijedno iskustvo
“ČISTAČ”
47
I JA I DEČKI ZNAMO ŠTO MORAMO NAPRAVITI KAO MOMČAD, KAZAO JE JOEY SUK