HOĆE LI TJERAJUĆI PLAĆE UČITELJI ISTJERATI OTKAZE?
Navršava se devetnaest dana otkako je počeo štrajk u školama. Nemoguće je izračunati koliki je trošak on prouzročio roditeljima i djeci do sada, a procjenjuje se da će produljenje školske godine donijeti najmanje 50 milijuna kuna troška lokalnoj i centralnoj državi koje plaćaju prijevoz učenicima. Kaos i neizvjesnost koji mogu nastati odgađanjem mature i upisa na fakultete previsoka su cijena za upornost sindikalnih vođa u pritisku na premijera Andreja Plenkovića. Žele ga natjerati da im poveća koeficijente, ignorirajući ponudu koju su dobili na stol o povećanju osnovice za izračun plaće od 6,12 posto u tri navrata tijekom iduće godine te dodatnih dva posto povišice ako se ne donese uredba o koeficijentima složenosti poslova. Ta ponuda Vladu, s obzirom na to da se odnosi na sve zaposlenike koji plaću primaju iz proračuna, košta 1,8 milijardi kuna godišnje u punoj primjeni, a zaposlenici na državnim jaslama tijekom mandata ove vlade dobili su povišice koje hrvatske građane ukupno koštaju više od pet milijardi kuna godišnje. Igra sindikata s koeficijentima mogla bi im se na kraju obiti o glavu jer je Vlada najavila da kreće u reviziju svih koeficijenata, ali i izračun broja potrebnih izvršitelja za pojedina radna mjesta. Sve se otvorenije priča o viškovima u školama i o mogućem smanjenju broja zaposlenika. Naime, u ovom trenutku u školama radi 54.779 učitelja i nastavnika te još gotovo 11.000 administrativnih radnika ili pomoćnog osoblja. Broj učenika rapidno pada pa je umjesto 509.209 učenika, koliko ih se školovalo tijekom 2014. godine, u ovoj godini samo 461.442 učenika u školskim klupama. Broj djece, dakle, smanjio se za gotovo 48.000 tisuća, a učitelji i nastavnici zadržali su svoja radna mjesta iako su razredi postali manji. U pet godina prosječan broj učenika u razredu pao je s 19,15 na 17,41 učenika, kažu službeni podaci resornog ministarstva, dok državna statistika pokazuje i niže brojke od 16,9 učenika po razredu. Prosjek podižu starije generacije, ali u razrednoj nastavi prosječan razred ima samo 13,3 učenika! To pokazuje da se može razmatrati smanjenje broja škola i broja nastavnog kadra jer nismo dovoljno bogati da bismo imali tako male razrede pa bi sindikati tjerajući plaće mogli istjerati otkaze. Otvara se i pitanje zaposlenika ostalih službi u školi. Svaka škola ima tajnicu i barem jednog računovođu, a ima i pomoćno osoblje. Racionalizacijom broja zaposlenika u nastavi i broja škola na red bi došlo propitivanje i njihove učinkovitosti jer bi se centralizacijom javne nabave i obračuna plaća i na njima mogle postići brojne uštede. Tako bi se uštedama u sustavu koji je postao sve veći financijski teret državi i građanima mogao stvoriti prostor za veće plaće učitelja i nastavnika, koje nisu dostatne za razinu odgovornosti posla koji obavljaju. Sindikati bi zato trebali biti oprezniji i sjetiti se stare poslovice: “Pazi što želiš, moglo bi
• ti se ostvariti!”