Ovako vidimo našu Brezovicu za deset godina
Građani se samo žale, dođite s projektom i recite što želite. Rečenica je to koja joj je odzvanjala u ušima dok su se borili protiv kompostane u Brezovici. Čula ju je Nikolina Frklić toliko puta dok je ostale uvjeravala u štetnost projekta megapostrojenja za preradu otpada. Tada se upoznala s Marinom Puljanić Smoljan, još jednom sugrađankom koja je, uz nju, među stanovnicima tog naselja koji su bili na čelu borbe nakon koje je Grad Zagreb odustao od gradnje.
U projekt uvukla kolege
Otada je prošlo više od godinu dana i dvije tisuće volonterskih sati, a “ne” kompostani pretvorilo se u “da” – razvoju. Odnosno, svoju su inicijativu sada malo preokrenuli kako bi na drugačiji način pokrenuli kraj u kojem još uvijek nedostaje osnovna infrastruktura poput vode, plina ili kanalizacije. Stoga su, želeći promijeniti percepciju da se “građani samo žale, a ne predlažu”, pripremili kompletan arhitektonski projekt razvoja Brezovice. Učinili su to u suradnji s troje mladih arhitekata, od kojih je jedna – Ines Balić – i odrasla u Brezovici.
– Učinili smo to u jeku rasprave o Prostornom planu Grada Zagreba, cilj nam je da se nešto od toga što predlažemo i uvrsti. Brezovica je jedan od najstarijih dijelova Zagreba, ali i najzapušteniji, a plaćamo isti prirez kao i ostali stanovnici grada – govori Nikolina Frklić, dok Marina Puljanić Smoljan dodaje da je vrijeme da upravljačke strukture pokažu kako su voljne u suradnji s građanima stvarati pozitivne promjene u društvu.
– Živim ovdje 41 godinu i bitnije promjene u Brezovici nisu se dogodile, osim propadanja dvorca. Nemamo ni dom zdravlja, imamo tek jedan semafor – opisuje Marina Puljanić Smoljan stanje u Brezovici. Sudbina je htjela da se ove dvije inicijatorice spoje s arhitekticom iz svog kraja, koja je u projekt “uvukla” i svoje kolege s fakulteta s kojima je studirala u Italiji. Točnije, upoznali su se na magisteriju u Milanu. Riječ je o Isidori Đurakić, koja je ujedno dobitnica prestižne RIBA nagrade (“The Royal Institute of British Architecture”) i Seanu Wilsonu, nagrađivanom arhitektu koji radi u Italiji, no dolazi iz Australije.
– U vrijeme Uskrsa prošle godine vraćala sam se u Zagreb vodeći sa sobom prijatelje s fakulteta. Put prema kući vodio je preko Arene, dvorca Brezovica pa do Kupinečkog Kraljevca. Ušli smo u Brezovicu baš prije sutona, a ja sam ponosno pričala o prirodi u Hrvatskoj. No, oni, kao da nisu vidjeli to što sam ja osjećala prema Brezovici. U njihovim očima, bio je to lijep prizor zalaska sunca, no bio je tamo i zapušten dvorac, zarasle i neiskorištene zelene površine, neravna i iskopana cesta – govori Ines Balić, koja je tog Uskrsa upoznala Nikolinu i Marinu te su u razgovoru došle do zajedničkog zaključka da Brezovica ima velik potencijal. Tijekom ovog ljeta s Isidorom i Seanom počela je prikupljati i analizirati podatke, pregledavati zemljišne čestice, analizirali su povijest Brezovice, potom su je obišli kako bi odredili obuhvat intervencije, a odredili su i ključne probleme na temelju kojih su počeli razvijati strategiju. Sve to dio je masterplana i projekta “Brezovica budućnosti”, koji će ove subote predstaviti javnosti u 17.30 sati u zgradi nogometnog kluba pokraj igrališta.
Prezentacija u subotu
– Lošu prometnu povezanost riješilo bi uspostavljanje nove tramvajske linije do Srednjaka, preko sportsko-rekreativnog centra Jarun, koja bi bila u dužini od oko 5 kilometara. Išla bi preko mosta, koji bi bio i pješački – govore cure. Planom su riješili i problem Hipodroma, koji Grad planira premjestiti. Njega bi pozicionirali uz dvorac Brezovicu, koji bi rekonstruirali, a okoliš uredili. U modernom centru Brezovice smjestili bi i novi trg, dječji vrtić, dom za starije, knjižnicu, sportsko-rekreacijski centar s bazenima, tržnicu, pa i studentski dom.
– Detaljan plan, pa i filmić, uz pomoć kojeg će se svi koji dođu moći “prošetati” kroz novu Brezovicu, vidjet će svi koji dođu na prezentaciju – zaključuju cure. •