Vi, Hrvati, ne znate u kakvoj zemlji živite
Razgovarali smo sa šestero stranih državljana koji su se proteklih godina doselili u Hrvatsku i tu odlučili započeti novi život – zašto su ovdje pokrenuli posao, što ih je privuklo, što im smeta, kako su se integrirali u društvo...
Zašto ste se doselili u Hrvatsku?, jednostavno pitanje u Facebook-grupi “Expats in Zagreb” upućeno strancima koji su privremeno ili trajno odlučili živjeti u Hrvatskoj izazvalo je niz pozitivnih odgovora. Stranci su branili život u Hrvatskoj s takvom žestinom i navodili zašto je dobro živjeti ovdje da je bilo zadovoljstvo čitati njihove odgovore. Inače, riječ je o grupi osmišljenoj da pomaže strancima da se lakše nose s lokalnom birokracijom i svakodnevnim pitanjima za koja ne znaju kome ih uputiti. Upravo je ta grupa mnogim strancima u Hrvatskoj olakšala traženje dječjeg vrtića, smještaja ili pak od koga učiti hrvatski jezik. Muke hrvatske birokracije postale su im nešto lakše upravo zahvaljujući toj grupi.
Neki od odgovora potaknuli su nas da porazgovaramo upravo s njihovim autorima i doznamo neke od razloga zašto su se odlučili preseliti u Hrvatsku, pogotovo kad je riječ o građanima zemalja u koje bi se vrlo rado preselili mnogi naši sugrađani.
U mojem Izraelu pivo je 8 eura
– Stvar je u tome što većina pati od sindroma “susjedova je trava zelenija” i ne cijene to koliko je ova zemlja nevjerojatna. Dolazim iz Izraela, tamo imamo rastuću ekonomiju, prekrasnu prirodu, ljude s kojima se osjećam ugodno i dobru kvalitetu života. Znate li što još imamo? Rat/vojnu operaciju svakih 2-3 godine, cijene nekretnina u gradovima ravne onima u Londonu, cijenu piva od osam eura, porez na automobile od sto posto, imamo agresivnu i rastuću razliku između desnice i ljevice u populaciji do točke mržnje i unutarnjeg konflikta, nemogućnost putovanja jer smo okruženi neprijateljskim zemljama, rastuću stopu kriminala, rasizma i diskriminacije... Ja uistinu vjerujem da i druge zemlje s “visokom kvalitetom života” imaju svoje nedostatke. A Hrvatska? Ili barem Zagreb u kojem sam proveo posljednje četiri godine? Nalazi se u sredini Europe, jednostavno je za putovanje autom ili jeftini su letovi kamo god želiš ići, bez potrebe za velikim budžetom. Nema opasnosti na ulicama. Niske su stope kriminala. Ljudi su prijateljski nastrojeni, i domaći i stranci, bez osjećaja diskriminacije. Nema većih unutarnjih konflikta. Razumne su cijene i za nekretnine i za život, ako osoba ima posao. Sve je svjetlija budućnost kako jača gospodarstvo, europska integracija se poboljšava, a Schengen je nadomak – smatra Izraelac Ilya Gurman i dodaje da bi mnogi prigovarali
STRANCI OČITO U HRVATSKOJ VIDE ONO ŠTO MI NE PRIMJEĆUJEMO
bez obzira na to gdje su.
Kako nam je rekao taj 30-godišnjak, on je prije nekoliko godina odlučio slijediti svoj san, studirati medicinu i postati liječnik, i to u Hrvatskoj.
– Nakon što sam imao probleme doma, odlučio sam se za Hrvatsku zbog dobrog obrazovanja, dobre klime i lokacije. Živim ovdje sa svojom ženom Yanom koja je psihologinja i našim voljenim psom Ivyjem. Ovdje smo već pet godina i super nam je – istaknuo nam je Ilya.
Slično mišljenje dijeli i Ilkka-Cristian Niemi, 36-godišnji Finac koji je otvorio svoj startup Software Saunu u Zagrebu nakon što je godinama prije posjećivao Hrvatsku kao turist, a veliki razlog za to je i hokejski klub Medveščak. Prije nego što se preselio u Hrvatsku, godinama je živio i radio u Poljskoj.
– Nakon što sam zavolio Hrvatsku, odlučio sam da je to idealno mjesto gdje mogu osnovati svoj startup, tvrtku za softverski razvoj. Prije konačne odluke o tome, napravili smo analizu tržišta regije sa svojim poslovnim partnerima – kazao je ponosno Ilkka-Christian Niemi koji je 2018. konačno i osnovao svoju tvrtku.
Njegovi odgovori pomalo su nas i iznenadili s obzirom na to da je usporedio kako stvari funkcionice, niraju u Hrvatskoj i Finskoj.
– Bio sam pozitivno iznenađen koliko je lako osnovati tvrtku u Hrvatskoj. Gotovo da nije bilo nikakvih prepreka, no imali smo i dobrog odvjetnika koji je riješio većinu procedure – rekao nam je Finac sa zagrebačkom adresom koji pak smatra da bi porezi trebali biti puno “privlačniji”.
– Finska je puno transparentnija od Hrvatske kad je riječ o politici, gospodarstvu i administraciji, no obje zemlje muče se s time kako regulirati porezni sustav – smatra Ilkka-Cristian Niemi koji ističe da je sretan što sve više Hrvata otvara svoje tvrtke i da već postoje uspješne priče, pogotovo u IT i inženjerstvu.
Mjesto za uživanje u životu
– Mislim da je Hrvatska dobro mjesto za život i uživanje u životu kad imaš dobar posao. Sunce, predivna priroda, dobra hrana i kava (ne smijemo zaboraviti na vino) stvari su zbog kojih se ljudi zaljube u Hrvatsku. I, naravno, prijateljski nastrojeni ljudi – smatra Finac.
Kad smo pitali 31-godišnju Lilly Nasickaite, koja je svoj dom pronašla u Zagrebu, što ona misli o životu u Hrvatskoj, brzo je istaknula tri stvari – osjećaj ugode koji ima, bogatstvo događaja na otvorenom i sigurnost.
– Toliko je rijetko danas osjećati se ugodno, mirno i sigurno kada ljudi postaju sve zaposleniji i pod sve većim su stresom. Malene tržkafići, stare zgrade ili prekrasno zelenilo nikad ne bih mijenjala za nebodere, dućane poznatih brendova ili “indoor” aktivnosti. Hrvatska ima autentičan, humani karakter koji dopušta ljudima da se povezuju s drugim ljudima na autentičnoj, personalnoj razini, na isti način na koji se povezuješ s prirodom. Neki drugi gradovi imaju samo jedan park koji je okružen gustim prometom i bukom – smatra Lilly, freelancerica digitalnog marketinga koja vodi i svoj vlastiti lifestyle blog BetterFly.
Mlada Litavka otkrila je Hrvatsku kad je kao studentica prvi put došla na semestar preko Erasmus programa i istinski ju je zavoljela zbog “dobrote ljudi u Hrvatskoj”. Ono što nju oduševljava su mogućnosti koje ljudi u Zagrebu imaju za zabavu, i to besplatnu, te ističe da su svi ti predivni i zanimljivi događaji na otvorenom nešto što bi se trebalo više cijeniti i kako to nema svaka zemlja.
– Čak i oni događaji za koje se treba platiti ulaznica smiješno su jeftini. Hrvati prigovaraju kad moraju platiti deset kuna za upad na salsa party, a drugdje, barem u Litvi, ista ulaznica stoji pet eura, a naše su plaće niže nego u Hrvatskoj – tvrdi Lilly Nasickaite.
Simpatičnoj Litavki bio je pravi kulturološki šok vidjeti da ljudi ostavljaju svoje mobitele na stolu kad odu na WC ili kad ostave bicikl bez nadzora te ističe da upravo takve stvari doprinose osjećaju ugo
de, osjećaju kao da si doma.
Studenticu inženjerstva Olesju, Ukrajinku s kanadskom adresom, oduševila je pak prometna infrastruktura koju je otkrila kad je sletjela u Zračnu luku dr. Franjo Tuđman i krenula prema Zagrebu.
– Sljedeće jutro kad sam se upoznavala s gradom zapela mi je za oko biciklistička infrastruktura i broj ljudi koji se njome koristi. Biciklističke staze odvojene su od automobilskog traka, što ih čini ekstremno sigurnima za bicikliste. Uspoređujući s Torontom, na primjer, gdje nemamo luksuz širokih cesta i pločnika, pogotovo u centru grada, motociklisti i biciklisti najčešće moraju dijeliti cestu, zbog čega se često događaju nesreće – smatra Olesja.
Ona nam je istaknula i da se oduševila ljepotom prirode koju nudi Hrvatska, baš kao i hranom.
– Štrukli su postali moja omiljena hrana onog trenutka kad sam ih probala. Mogu samo zamisliti kako bi odlične bile one koje prave hrvatske bake – smatra studentica inženjerstva koja se za kraj osvrnula na studentske menze i subvencije na koje studenti imaju pravo.
– Nevjerojatno mi je da država pokriva gotovo 72 posto cijene doručka/ručka/večere za studentsku populaciju. S pravom veličinom obroka, velikom raznolikošću izbora i mjesta u kojima možete jesti te hranom dobrog okusa. Ne znam koliko zemalja ima istu praksu, ali mislim da bi sasvim sigurno trebale učiti od Hrvatske jer biti student predstavlja dovoljan izazov i bez brige kako ne umrijeti od gladi. Hrvatska barem zna smanjiti taj pritisak – istaknula je Ukrajinka iz Kanade.
Veliki broj stranaca s kojima smo razgovarali kazali su nam da im je aspekt ljudskosti koji su osjetili u Hrvatskoj bio privlačan. Primjerice, Argentinka Dani otkrila nam je svoj razlog zašto je ostala u Hrvatskoj, koju je posjetila kad je bila na godišnjem odmoru.
Jeftino i dobro zdravstvo
– Prije više od pet godina bila sam na godišnjem odmoru u Hrvatskoj. Uzela sam deset praznih i ispranih plastičnih boca koje sam zavezala, znajući da postoje ljudi koji ih prodaju za novac. Iznenada je došao muškarac i počeo ih odvezivati. Počela sam mu govoriti da ih uzme sve, no rekao je nešto na hrvatskom, uzeo njih šest i otišao. Nakon njega došla je žena, uzela tri i ostavila jednu. Tada sam shvatila što mi žele reći – to da “uvijek dolazi netko drugi”. To je bio dan kad sam odlučila ostati – kazala nam je Dani.
Rimantė, studentica Sveučilišta u Bologni koja studira interdisciplinarne studije o istočnoj Europi, navela nam je neke okolnosti koje je ona primijetila u svakodnevnom životu, no koje i nisu toliko sjajne. Njoj se svidjelo jeftino i dobro zdravstvo, podrška države koju studenti dobivaju, dobro obrazovani građani koji imaju dobro znanje engleskog jezika i koji su prijateljski nastrojeni, baš kao i velik broj praznika. Međutim, nije toliko oduševljena pušenjem u javnim prostorima i lošom infrastrukturom. Kako je ona povjesničarka koja za svoj rad istražuje etnonacionalizam i ratne zločine, istaknula nam je da joj se ne sviđa jačanje etnonacionalizma, nerješavanje ratnih zločina, nesuočavanje s prošlošću i manjak suradnje među državama u regiji.
Hesam Qaydi preselio se iz Irana u Hrvatsku 2014., a samo godinu dana poslije svjedočio je prvom valu migrantske krize i gledao kako su Hrvati pomagali migrantima.
– Crveni križ kontaktirao me da im pomognem kao prevoditelj i fotograf. Radio sam u migrantskom kampu Slavonski Brod gdje sam vidio policajca kako navlači čarapice bebi iako to nije morao. Vidio sam policajce kako igraju nogomet s migrantskom djecom. Imam lijepe uspomene iz tih dana – istaknuo nam je 40-godišnji Iranac koji vodi fitness studio Powerhouse sa svojom djevojkom Sanjom u Zagrebu.
Kako nam je rekao, Hrvatska je jedna od najjeftinijih zemalja, no misli da je to zbog jeftine cijene rada. A kako je tržište malo, kupci imaju manju kupovnu moć što izaziva problem kad pokušava kupiti proizvode visoke kvalitete, koje zato često kupuje na internetu.
– Nažalost, niske cijene radne snage nisu uvjerile mnoge strane investitore da ulože u Hrvatsku zbog kompliciranog poreznog sustava i administracije. Ako hrvatska Vlada želi privući više investitora, morat će ublažiti svoju poreznu politiku i administraciju. Ovdje je vlast prestara i prespora, a što god stranac želi učiniti, to je komplicirano – kaže Hesam Qaydi, koji smatra i kako je jedan od najvećih, ako i ne najveći problem pravosudni sustav koji nije uopće funkcionalan.
– Mlađe generacije su genijalne. To je moje viđenje jer sam pet godina studirao s njima, no demotivirani su i nemaju nadu u ikakvu promjenu u zemlji – smatra 40-godišnjak koji nije zadovoljan javnim prijevozom u Zagrebu i manjkom biciklističkih staza. Ističe nam da je Hrvatska mala zemlja s puno talentiranih sportaša, a rezultati na Olimpijskim igrama i Svjetskom prvenstvu u nogometu bili su mu odlični. U slobodno vrijeme i sam igra tenis u zagrebačkoj rekreativnoj ligi “Glavno da se igra”.
– Volim ovu zemlju i njezine ljude. Živim u Hrvatskoj i želim učiniti ono što mogu da bi ova zemlja bila bolja – kazao nam je Hesam Qaydi.
Život je u svakoj zemlji drukčiji. Sa sobom nosi prednosti i nedostatke. Hrvatska je možda mala zemlja, no često se, možda zbog tereta svakodnevnog života, čini malo težom za život. Mnogi hrvatski građani odlučili su svoju sreću potražiti u nekim drugim zemljama, međutim upravo je Hrvatska nekim strancima postala njihov dom. Možda upravo zbog toga vide ono što mi koji tu živimo ne primjećujemo ili, još gore, uzimamo zdravo za gotovo, iako često imamo iste probleme.