Cijela Južna Amerika vrti se u začaranom krugu politike i siromaštva
se strane nudi ljevica koja svakim svojim dolaskom na vlast donosi novi paket socijalnih mjera te gura takozvani “socijalizam za 21. stoljeće” koji je jedna od specifičnosti politike u Latinskoj Americi, a koliko god ona ima rezultata u smanjivanju siromaštva, toliko je omražena zbog nacionalizacije, zaduživanja i korupcije. S druge strane je desnica, konzervativni liberalisti bliski s politikom SAD-a koji žele Južnu Ameriku “osloboditi od socijalista”, a svaki njihov dolazak na vlast uključuje mjere štednje od kojih najviše stradavaju siromašni dok se bogate bogati. I tako narod u Čileu sada prosvjeduje protiv neoliberalizma i divljeg kapitalizma kojeg predvodi predsjednik desnog centra Sebastian Piñera, a koji je i sam jedan od najbogatijih ljudi u Čileu. No treba navesti i kako je njegova prethodnica bila Michelle Bachelet iz redova socijalista, njezin je prethodnik prije toga bio isti taj Sebastian Piñera, a prije njega je funkciju predsjednice obnašala, pogađate, Michelle Bachelet. I danas je Čile tu gdje je, a u istoj je situaciji i velika većina ostalih zemalja.
Relativnost demokracije
U Ekvadoru je, primjerice, situacija veoma slična kao u Čileu iako se o tamošnjim neredima puno manje piše u svjetskim medijima. I ondje su neredi počeli početkom listopada, a na udaru se također našao njihov predsjednik Lenín Moreno nakon što je njegova administracija pokušala ukinuti subvencije za gorivo. Moreno je bio zamjenik svog prethodnika, ljevičara Rafaela Corree. On je pak bio poznat po nizu populističkih socijalnih mjera kojima je u svoja tri mandata uspio smanjiti siromaštvo, no kada je ekonomija počela padati, morao je odstupiti tijekom prosvjeda 2015. Iako je novi predsjednik Moreno do tada također bio pristaša socijalizma za 21. stoljeće, kada je došao na vlast, distancirao se od te politike te je uveo niz mjera štednje, a njegov je prethodnik uhićen zbog korupcije. Morenu je pak popularnost zbog mjera štednje i suradnje s MMF-om sada pala s 80 na 30 posto, ljudi su izašli na ulice i u Ekvadoru je ponovno – kriza. Zapad Južne Amerike predvođen Čileom i Ekvadorom gori, a ništa bolje nije ni na jugozapadu, u Argentini. Ondje je u prvom krugu predsjedničkih izbora, koji su održani prije tri tjedna pobjedu odnio kandidat lijevog centra Alberto Fernández. Na toj će funkciji zamijeniti desnog Mauricija Marcija kojemu je popularnost pala zbog teške gospodarske krize, najgore od početka tisućljeća. – Argentina je razorena zbog inercije, gladi i siromaštva! – rekao je za medije jedan od organizatora prosvjeda u Buenos Airesu, Eduardo Belliboni. Sada je novi predsjednik narodu obećao smanjivanje siromaštva i oporavak zemlje, a zanimljivo je da će mu zamjenica biti bivša predsjednica Cristina Kirchner koja je na vlasti bila od 2007. do 2015. Pritom je, naravno, sadašnji predsjednik bio član njezina kabineta. Tako se u krug vrti i Argentina koja je u recesiji više od godinu dana, u rujnu je imala stopu inflacije gotovo 40 posto, a stopa siromaštva stalno je u porastu te je sada, prema podacima, već svaki treći Argentinac siromašan. Venezuela medijske stupce diljem svijeta puni već mjesecima i dok predsjednik Nicolás Maduro odbija odstupiti, zemlja je suočena s nizom ekonomskih sankcija. Došlo je u zadnje vrijeme i do političkog previranja u Peruu, a lani je na predsjedničkim izborima u Brazilu pobjedu odnio ekstremni desničar Jair Bolsonaro protiv kojeg se već buni dio naroda. U središtu bolivijske političke krize je pak Evo Morales, koji je funkciju predsjednika obnašao od 2006. godine, no morao je odstupiti nakon izbora održanih u listopadu ove godine. Narod se pobunio zbog navodnih izbornih nepravilnosti, Morales je pobjegao u Meksiko, a vlast se sada već priprema preuzeti konzervativna desnica. Sva zbivanja, kako u Boliviji tako i u ostalim državama prati međunarodna zajednica, a prema tome tko koga podržava i kako se izvještava o kojem događanju vrlo se lako može pratiti šira slika zbivanja u Južnoj Americi. Čini se samo kako uistinu vrijedi da je sve relativno, pa tako i demokracija.