Kome će Rozga otpjevati pobjedničku pjesmu
Vaterpolist godine Članovi žirija: Nikolić, Tonković, Radonić, Savičević, Posinković, Antunović i Burburan
Bliži se kraj godine i vrijeme je sumiranja. Jedan od dobrih načina da vidimo kakva je 2019. bila za hrvatski vaterpolo jest izbor najboljeg vaterpolista godine, što će ga Večernji list ove godine organizirati već 32. put. Kad je reprezentacija u pitanju, u kratkom rezimeu godine koja se približava kraju možemo se podsjetiti nastupa izabranika Ivice Tucka na trima velikim natjecanjima. Učinak je, barem kada su u pitanju odličja, stopostotan. Na sva tri natjecanja okitili smo se medaljama. No pođimo redom.
Bronca na SP-u
U travnju je Zagreb bio domaćin drugog završnog turnira Europskoga kupa, a naši vaterpolisti nisu uspjeli obraniti riječko zlato iz prethodne godine. No osvojili su srebro izgubivši u finalu od Mađara s 8:10. Na taj su način ujedno izborili plasman na završni turnir Svjetske lige koji je od 18. do 23. lipnja održan u Beogradu.
I opet smo se domogli odličja, opet smo igrali u finalu, ali smo ga opet izgubili. Ovaj put bolja je bila Srbija iako smo mi vrhunski otvorili utakmicu i poveli s 4:1. No poslije smo malo stali, a domaćin je imao ogromnu podršku punog stadiona...
Najvažnije natjecanje ipak je bilo Svjetsko prvenstvo održano u južnokorejskom gradu Gwangjuu. Ni tu Tuckovi igrači nisu podbacili. Nismo, istina, obranili zlato s prethodnoga SP-a u Budimpešti 2017., ali osvojili smo broncu i tako nastavili fantastični niz na svjetskim prvenstvima. Bila je to sedma uzastopna medalja (dva zlata, srebro i četiri bronce)!
U utakmici za broncu svladali smo starog rivala Mađarsku s 10:7 a Maro Joković postigao je čak šest pogodaka. Baš ga je išlo... A bez finala smo ostali zbog poraza u polufinalu od Španjolaca od 5:6, u jednoj čudnoj utakmici u kojoj su naši igrači u prve tri četvrtine postigli samo dva pogotka. Naprosto nam ništa nije polazilo za rukom.
– S ovakvim napadom ne bismo dobili ni Paragvaj – sjećamo se izbornikove rečenice nakon poraza od furije.
MILE SMODLAKA IMA NAJVIŠE TROFEJA U VEČERNJAKOVU IZBORU, ČAK PET
Proglašenje u Splitu
No naši su igrači smogli snage za završni obračun s Mađarima, opet su osvojili medalju i nastavili zlatno razdoblje hrvatskog vaterpola, započeto svjetskim zlatom u Melbourneu 2007. godine. A na postolje su se ovaj put, uz spomenutog Jokovića, popeli: Bijač, Macan, Fatović, Lončar, Benić, Vukičević, Bušlje, Miloš, Vrlić, Šetka, Garcia i Marcelić. Svi će oni sljedećih dana biti u fokusu našeg sedmeročlanog žirija koji će birati najboljeg među brončano-srebrnima, ali pri tome neće zanemariti ni participaciju naših igrača (Bušlje, Pavić, Obradović) koji su s Olympiakosom igrali finale Lige prvaka (i izgubili od Ferencvárosa na peterce), kao niti još jednoga (Vukičević) koji je s Marseilleom osvojio Eurokup.
Dakle, sljedećih dana riječ prepuštamo Emilu Nikoliću, Željku Tonkoviću, Daliboru Radoniću, Dejanu Savičeviću, Rencu Posinkoviću, Franku Antunoviću i Davidu Burburanu. A nakon svega čeka nas opet raskošno proglašenje u sklopu Noći hrvatskog vaterpola koja će se 23. studenoga održati u hotelu Le Méridien Lav u Splitu uz nastup glazbene dive Jelene Rozge.