Koju poruku šalje vrh policije kažnjavanjem zviždača iz Zadra?

Policijski službenik jest počinio stegovni prijestup, no počinio ga je kako bi spriječio onaj neusporedivo teži – zataškavanje

Josip Ćelić, sada već bivši zamjenik glavnog ravnatelja policije, nedavno je podnio ostavku kada je otkriveno da je divljao autom. “Najbogatiji hrvatski policajac”, kako ga tituliraju mediji, u ožujku je na cesti pokraj Briševa vozio brže od 160 kilometara na sat premda je na tom mjestu dozvoljeno 50 km/h. Snimio ga je i zaustavio presretač, ali prekršaj nije sankcioniran sve dok sedam mjeseci kasnije RTL nije dobio snimku.

Kada policija više nije mogla braniti neobranjivo, na tiskovnoj konferenciji potvrđeni su navodi kako je nakon počinjenja prekršaja evidentirana komunikacija između Ćelića i načelnika Policijske uprave zadarske, no Ćelić nije završio na burzi rada već je prebačen na novo radno mjesto u upravu za granicu. Takve sreće nije bio policajac PU zadarske koji je snimku njegova divljanja “dostavio neovlaštenoj osobi i time počinio težu povredu službene dužnosti” zbog čega je 8. studenoga promptno udaljen iz službe, a protiv njega je podnesen zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka. Štoviše, zbog sumnje da je počinio i kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, pokrenuto je i kriminalističko istraživanje koje se provodi u suradnji s Državnim odvjetništvom.

O tome kako se policija odnosi prema svojim zviždačima, javnost je imala prilike svjedočiti i ranije, primjerice, u slučaju Josipa Vrbića, sada već bivšeg policajca specijaliziranog za umjetnine, kojemu se sudilo zbog optužbi da je koncem 2013. godine novinarki Jutarnjeg lista predao fotografije pretrage podzemnog bunkera u zagrebačkoj vili Nadana Vidoševića u kojem su bili pohranjeni umjetnine i lovački trofeji. Nakon pravosudne trakavice koja se rastegla na šest godina, proljetos je na zagrebačkom Županijskom sudu donesena (tek) nepravomoćna presuda prema kojoj je Josip Vrbić oslobođen optužbe za zlouporabu položaja i ovlasti jer nije dokazana subjektivna odgovornost, ni šteta ni pribavljanje kakve koristi.

Ispada da je policiji bilo važnije da se udaljavanjem iz službe Josipa Vrbića – koji se za potrage za ukradenim umjetninama usavršavao u Scotland Yardu te FBI-u i kojemu ni danas u MUP-u nisu našli ni približno adekvatnu zamjenu – pošalje poruka svima koji pomisle prokazati nemoral ili kriminal. Posljednji u nizu, zasad anonimni zadarski policajac, sustavu koji ga je ispljunuo brzinom poput one kojom je vozio Ćelić, odgovorio je na najbolji mogući način, angažiranjem vrsnog odvjetnika Branka Šerića koji već sada upozorava da je kazneni postupak zbog odavanja službene tajne protiv njegova klijenta apsurdan.

Zaista, zašto bi se divljanje po cesti Josipa Ćelića tretiralo službenom tajnom? Policijski zviždač iz Zadra jest počinio stegovni prijestup, no počinio ga je kako bi spriječio onaj neusporedivo teži: neovlašteno postupanje policije koja je željela zataškati nepodopštinu drugog čovjeka policije. Ne bi li razotkrivanje mutnih radnji trebalo biti u javnom interesu?