Hrvatskoj smo pod uzbunama donijeli prvi naslov prvaka Europe
Iako mu je slavu preoteo istoimeni nogometaš iz Crne Gore, Dejan Savičević iz Splita jedan je od najboljih vaterpolskih sidraša iz toga grada i šire, član zlatne Jadranove generacije koja se dva puta penjala na vrh Europe. Osvajanjem prvog naslova 1992. Jadran je postao i prvi sportski klub koji se od osamostaljenja Hrvatske okitio naslovom europskog prvaka.
Bio je trener Petra Muslima
Pa je nekako i logično da je Dejan na pitanje kojim se igračkim uspjehom posebno ponosi, kao iz puške odgovorio:
– Najviše se ponosim dvama naslovima europskog prvaka s
Jadranom. Osvojena su u ratnim vremenima, kada smo trenirali i putovali pod uzbunama, a za prvi naslov sve smo utakmice morali igrati izvan Hrvatske.
Eh, da, teška su to vremena bila. Ali time su ti uspjesi Jadranovih vaterpolista značajniji. Savičević je i danas u Jadranu, pomaže koliko može, ponekad sjedne i na klupu kao pomoćnik prvog trenera Ivana Asića, ali ga trenerski posao ne zanima.
– Okušao sam se u poslu trenera između 2005. i 2008. godine, vodio sam tada juniore POŠK-a i bio pomoćni trener prve momčadi. S tim sam juniorima bio drugi u Hrvatskoj – bila je to generacija Petra Muslima – odmah iza Juga koji je tad predvodio Sandro Sukno. No, trenerski me posao više ne zanima, završio sam studij energetike i projektant sam elektroenergetskih objekata u jednoj privatnoj tvrtki – objašnjava Dejan, ponosni otac Nore i (20) i Gordana (10).
– Nora je vrlo uspješna studentica druge godine medicine, a Gordan je osnovnoškolac – napominje Savičević, kojega pamtimo po borbenosti i srčanosti. Suigrači su ga zvali Kupus, iako ni sam ne zna zbog čega.
Jadranova je prilika - Kup
Može li se Jadran ove sezone umiješati u borbu za naslov hrvatskog prvaka?
– Dosadašnji tijek prvenstva pokazao je da su Jug i Mladost u prednosti i da će ta dva kluba voditi neizvjesnu borbu za naslov hrvatskog prvaka. Jadran će pokušati nekome od favorita pomrsiti račune, ali mislim da bolju priliku za to imamo u Hrvatskom kupu, dijelom i zato što ćemo biti domaćini završnog turnira.
Da sad vidimo tko je najbolji u godini kojom, ističe Savičević, možemo biti zadovoljni jer je nastavljen niz osvajanja medalja na svjetskim prvenstvima koji je počeo još 2007. u Melbourneu.
– Maro Joković nositelj je igre, kako u reprezentaciji tako i u klubu. S Jugom je osvojio dvostruku krunu, prvenstvo i Kup, a s vrhunskim izvedbama nastavio je i u Olympiakosu. On je igrač, štono se kaže, bez mane i straha, kako u napadu tako i u obrani. Svaka momčad koja ima najviše ambicije mora u sastavu imati Jokovića – obrazložio je svoj izbor Savičević.
Na visoko drugo mjesto istaknuli ste Paula Obradovića?
– Iako nije bio na SP-u u Kwangjuu, svojim igrama u Olympiakosu u Ligi prvaka, napose na Final Eight, zaslužio je drugo mjesto. Pomogao je puno da Olympiakos bude u finalu, treći put zaredom, izgubio je od Ferencvarosa tek izvođenjem peteraca. No, s vrhunskim izvedbama nastavio je u novoj sezoni i u Jugu.
Na treće mjesto stavili ste svog nasljednika u reprezentaciji, na poziciji sidraša, Josipa Vrlića?
– Stožerni je igrač napada reprezentacije, a od ove godine i Mladosti. Sidraš iznimne snage i pokretljivosti, gotovo nezaustavljiv u igri jedan na jednoga. Nemoguće ga je čuvati bez tzv. udvajanja.
Recite pokoju i o ostalima iz vašeg izbora?
– Vukičević je s Marseilleom osvojio Eurokup, igrački je potpuno sazrio i budućnost je našeg vaterpola. Bušlje je stup obrane svake momčadi, a o Paviću je suvišno trošiti riječi. Riječju: šampion. Šetka je polivalentan igrač, u Jadranu kapetan i najbolji klupski strijelac.
TRENERSKI ME POSAO VIŠE NE ZANIMA, IAKO SAM S JUNIORIMA BIO DRUGI U HRVATSKOJ