Strane investicije i rad za drugog neće nam pomoći, digitalna transformacija jedina je prilika za nas
Grupa hrvatskih ekonomista koju vodi Nebojša Stojčić, prorektor Sveučilišta u Dubrovniku, predstavila je projekt ‘Mogućnosti reindustrijalizacije hrvatskog gospodarstva’ koji je postao jedan od uspješnijih projekata financiranih od Hrvatske zaklade za znanost. Njegovi rezultati objavljeni su u utjecajnim svjetskim ekonomskim časopisima, među ostalima u European Economic Reviewu, najstarijem i jednom od najuglednijih časopisa u svijetu iz ekonomije, koji je prvi put u 29 godina objavio rad nekog hrvatskog ekonomista. Prije Stojčića i suradnika, u tom časopisu radove je objavio samo ugledni ekonomist Branko Horvat. Mladi ekonomisti dokazuju da Hrvatska ne može temeljiti svoj rast i razvoj na stranim investicijama jer one uglavnom donose jednostavne poslove, uz koje stiže i stagnacija. Značajno je otkriće i to da se novi proizvodi i usluge češće stvaraju suradnjom s partnerima iz Kine, SAD-a i Indije nego s poslovnim partnerima iz EU, na koju je Hrvatska dominantno usmjerena. U projektu su uz Stojčića sudjelovali Zoran Aralica i Damir Anić s Ekonomskog instituta Zagreb. Nedavno je, kaže Stojčić, bila prisutna nekritična euforija oko mogućeg dolaska Volkswagena.
– Nitko normalan ne može reći da nam ne treba proizvodnja, ali to je sada natjecanje za drugu ligu. Kolač je podijeljen i Hrvatska nema šanse stići nekoga tko je davno pustio korijenje u proizvodnji – kazao je Stojčić te dodao da se nakon tri desetljeća srednja i istočna Europa ponovo nalaze na raskrižju na kojemu odlučuju hoće li zadržati postojeći model proizvodnje koji će donositi sve sporiji rast ili će se usmjeriti na inovacije. Hrvatska je, uz Bugarsku i Rumunjsku, debelo na začelju po inovacijskom sustavu, a inovacije koje imamo, poput Rimčevih, rezultat su napora pojedinca, a ne politike.
Suradnja među domaćim poduzećima i među poduzećima iz EU zemalja ograničena je na marginalne inovativne proizvode, ali ne i na inovacije visokog intenziteta. – Razvijene članice
EU nemaju motiva prenositi nam sofisticirana znanja i zadržavaju se samo na prenošenju znanja koja su dovoljna za sklapanje proizvoda. Sofisticirana znanja čuvaju za sebe jer tako čuvaju standard svojih građana – veli Stojčić te ističe da “ne treba sva jaja držati u istoj košari”. Novi proizvodi više se stvaraju suradnjom s partnerima iz drugih dijelova svijeta koji se preko Hrvatske i ostalih zemalja u regiji pokušavaju pozicionirati u EU. Nalazi iz istraživanja dovode u pitanje učinkovitost jedinstvenog tržišta u slabije razvijenim članicama EU. Model razvoja iz 1990-ih i 2000-ih, koji su prošle ostale zemlje, nije primjenjiv na nas. – Prolazi vrijeme kada ste mogli rasti radeći za drugog. Digitalna transformacija jedina je prilika za Hrvatsku, i ako se ne iskoristi, za pet godina bit će kasno – kaže Stojčić.
Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji institucija koja promišlja u tom smjeru, nalazimo se u razdoblju urušavanja institucija, istaknuo je Zoran Aralica. Damir Anić ističe da su dosadašnje industrijske politike u CEE regiji rezultirale obrascem proizvodnje koji odlikuje visok stupanj inozemne dodane vrijednosti ugrađene u domaće proizvode. Veći rast i razvoj industrije postizao bi se obrnutim procesom.