Rukometni Euro 2020.
Horvat: Tata i šogor bili su zlatni na OI, želim i ja
Hrvoje Horvat mlađi po drugi put sjeo je na klupu hrvatske rukometne reprezentacije. Naravno, drugi put kao pomoćni trener Lini Červaru. Prvi je put u stručni stožer izabran je uoči Eura Hrvatska 2018. bila domaćin. Nakon što smo osvojili peto mjesto, smijenjen je cijeli stručni stožer, svi osim izbornika Line Červara. – Što se tiče tog Eura, mogu samo reći da sam, kao i svi, bio razočaran. Očekivali smo na domaćem parketu nadmetanje za medalju, ali ostali smo “kratki”. Imali smo dobar vjetar u leđa, sjajno ozračje na tribinama, ali nas je jako uzdrmala ozljeda Domagoja Duvnjaka već u prvom susretu protiv Srbije – kaže Hrvoje Horvat.
Tata nosio zastavu na OI ‘72.
Brže no što se očekivalo vratili ste se u stožer reprezentacije?
– Kao i svakom igraču, i nama trenerima velika je čast kada nas pozovu u reprezentaciju. Istina, jako sam se iznenadio kada su me pozvali, ali sam bez razmišljanja pristao i evo me, sad sam tu. Poziv u reprezentaciju znači da se moj rad prati i cijeni, a tome se posebno radujem.
Ove pripreme obilježio je niz ozljeda – Mihić, Mileta, Šebetić, Martinović.
– Nevjerojatan peh. I to sve ozljede na mjestima gdje smo “tanki”. Tko bi rekao da će se na pripremama ozlijediti čak dva desna vanjska – ističe Horvat.
San mu je da barem kao trener osvoji olimpijsko zlato.
– Htio bih nastaviti obiteljsku tradiciju. Tata Hrvoje osvojio je zlato na OI u Münchenu 1972. godine. Na svečanom otvaranju nosio je i zastavu bivše države. Moj šogor Iztok, nažalost pokojni, osvojio je zlatnu olimpijsku medalju na Igrama u Atlanti 1996. godine... Hrvoje Horvat jedan je od rijetkih koji je imao dobru igračku karijeru i uspješan je i kao trener. Igrao je u bjelovarskom Partizanu, zagrebačkom Medveščaku, Zagrebu, Dubravi, a tu su i dvije kraće
epizode u Švicarskoj i Njemačkoj. Najveći igrački staž odradio je u PPD Zagrebu gdje je igrao na mjestu srednjeg vanjskog.
– Srednji bek produžena je ruka svakog trenera na terenu. On mora imati viziju, u svakom trenutku mora znati gdje se koji igrač nalazi kako bi zamišljeni plan momčad provela u djelo.
Želim klupu europskog diva
Još i danas se prepričava njegova sjajna igra u Kielu 14. prosinca 2002. godine. Zagrebašima je trebala pobjeda za ulazak u četvrtfinale Lige prvaka. I hrvatski prvak pobijedio je s 28:24, uz sjajnu igru Hrvoja Horvata koji je postigao sedam pogodaka. Bila je to sjajna generacija – Matošević, Lacković, Špoljarić, Maglajlija, Sulić, Farkaš, Šprem...
– Zaista se ne sjećam kada sam se počeo baviti trenerskim poslom. Mislim da je to bilo 2005. godine kada sam sjeo na klupu Dubrave, prvo kao igrač-trener, a potom i kao prvi trener. U svim tim godinama koliko sam bio u Dubravi klub je došao do statusa trećeg kluba u Hrvatskoj, iza PPD Zagreba i Nexea. Jedne sezone igrali smo u finalu Hrvatskog kupa. Kroz klub je prošlo puno kvalitetnih igrača – Štrlek, Kovačević, Raković, Butorac, Pavlović, Vučko, Vida... – priča mlađi Horvat. Kako je trenerski rastao tako je dobivao prilike u rukometnom savezu pa je vodio kadete i juniore. Potom je dobio poziv Nexea, gdje je trener i danas.
– Jezičnu gimnaziju završio sam s odličnim uspjehom, a potom i
Kineziološki fakultet u Zagrebu – smjer rukomet. U rukometu se nastojim usavršavati iz dana u dan. Odlazim na brojne trenerske seminare koje održava Hrvatski rukometni savez, najčešće pri kampovima reprezentacija, kadetske, juniorske i seniorske. Također, posjedujem i tzv. Master licenciju koja je u svijetu rukometa jako cijenjena – ističe Horvat. Bio je i odličan igrač rukometa na pijesku.
– Na SP-u u Španjolskoj okrunili smo se naslovom svjetskih prvaka, a također, u više navrata osvojili smo i zlatno odličje na europskim prvenstvima. Još je jedna anegdota da smo prije odlaska na prvo natjecanje u rukometu na pijesku pravila tog sporta učili u zrakoplovu – prisjetio se Horvat. Posao u Nexeu?
– Dok sam na čelu Nexea, cilj mi je tu dužnost obnašati časno i odgovorno i s Nexeom igrati zapaženu ulogu u Hrvatskoj i Europi. Svojim postignućima želim dokazati da sam sposoban jednog dana voditi i neki od europskih velikana – zaključio je Horvat i zaključio: – Volio bih da na Euro dođe tata, on mi je velika podrška i uvijek mi da neki dobar savjet. No, mama je jako bolesna pa ne znam hoće li moći doći.
Srednji bek produžena je ruka svakog trenera na terenu, mora znati gdje se nalaze svi igrači