Najzaslužniji je za najveće američke investicije u Rusiji
Dosadašnji šef porezne uprave nagrađen je jer je naplatio rekordan porezni iznos Mihail Mišustin na čelo vlade došao je kao privremeno rješenje, dok traju “igre prijestolja”
Finale dramatične srijede u kojoj je Rusija sasvim nenadano i nenajavljeno dobila novog premijera nakon što su Dmitrij Medvedev i njegov kabinet podnijeli ostavku samo sat nakon Putinove javne najave kako će na referendumu tražiti izmjenu ustava, donio je i jedno veliko pitanje. Tko je zapravo Mihail Mišustin (53), novi premijer Rusije kojega je Putin ekspresno lansirao u političku zvjezdanu orbitu? A na to pitanje nije jednostavno odgovoriti.
Nepoznat i Wikipediji
Naime, Putin je kao svoj izbor na mjesto predsjednika vlade postavio čovjeka koji do sada nije bio poznat široj javnosti iako je sudjelovao u kreiranju gospodarske slike Rusije. Mišustin je aktualni šef porezne službe u Rusiji, a Putinu je očito “zapao za oko” zbog vrlo učinkovitih reformi poreznog sustava i bolje i učinkovitije naplate poreza. Pri čemu je napravio gotovo nemoguće, odnosno smanjio i poreznu represiju, broj poreznih kontrola koje su provedene kod ruskih poduzetnika.
Mišustin je nekadašnji bankar specijaliziran za informatički sektor koji je prije nekog vremena proveo prilično radikalnu reformu poreznog sustava. Drži ga se kompetentnim i učinkovitim tehnokratom, ali bez gotovo ikakvog političkog iskustva, a usto ništa do sada nije dalo naslutiti da uopće ima ikakvih političkih ambicija. Da je Mišustin do srijede popodne bio nepoznat svjetskoj javnosti, pokazuje i to što do tog trenutka ni Wikipedija na engleskom jeziku o njemu nije imala članak.
Novi ruski premijer u prošlosti je, od 2008. do 2010., bio predsjednik UFG Capitala, investicijske banke koju su zajednički osnovali Amerikanac Charlie Ryan i njegov ruski partner, bivši ministar financija Boris Fedorov. Pod Mišutskinovim vodstvom, UFG Capital je, u vrijeme velikoga ruskoga gospodarskog rasta i oporavka, stekao odličnu poziciju na tržištu i zavidne poslovne rezultate, pa su je vlasnici uskoro prodali Detsche Banku, pri čemu je Ryan stekao reputaciju najuspješnijeg stranog ulagača u povijesti Rusije. Uvelike zahvaljujući Mišustinu.
On je pak nakon prodaje banke otišao u VTB Capital, investicijsku banku ruskog bankarskog giganta VTB-a, te uskoro prešao u državnu službu, odnosno u poreznu upravu.
U relativno kratkom vremenu Mišustin je naglavačke preokrenuo do tada po korupciji i neučinkovitosti poznatu rusku poreznu upravu, sustav naplate poreza i provjere poslovanja poduzetnika. U vrijeme dok je Rusija, pritisnuta padom prihoda od prodaje nafte čija je cijena potonula prije nekoliko godina, tražila nove izvore prihoda, Mišustin je Kremlju isporučio upravo ono što su trebali. Novi dotok svježeg novca. Uveo je nove sustave kontrole, doveo u red javne službenike, spriječio i zaustavio korupciju na kojoj su se gubile milijarde rubalja. I “pokrpao” državni proračun. Ujedno, kao ekspert za informatičke tehnologije u bankarstvu, uveo je i novi sustav plaćanja poreznih obveza, kojim je čak i jedan od ruskih kozmonauta iz svemira, sa svemirske postaje Mir, mogao platiti svoj porezni dug. Koliko je sve ovo bilo učinkovito pokazuje i činjenica da je nedavno primio nagradu jer je tijekom prvih 11 mjeseci prošle godine u Rusiji prikupio više od 330 milijardi dolara poreza, što je donedavno bio nezamisliv iznos.
Putinov manevar
Mišustin predstavlja i otklon od dosadašnje plejade ruskih političara, kao prvi premijer koji nije imao baš nikakvih doticaja sa Sovjetskim Savezom, odnosno koji je svoju karijeru, bilo u bankarskom i gospodarskom bilo u političkom smislu započeo u novoj Rusiji, nakon raspada zajedničke države.
Iako su organizacijske i financijske sposobnosti Mišustina sada potpuno potvrđene, nije potpuno jasno zbog čega je Putin baš njega, osobu bez ikakvog političkog iskustva, imenovao premijerom. Moglo se očekivati kako će na tu poziciju nakon Medvedova doći jedan od dva Sergeja – šef diplomacije Lavrov ili ministar obrane Šojgu – dvojica “starih lavova” i iskusnih igrača na ruskoj političkoj sceni koji su najčešće u Putinovu društvu.
Nije doduše ovo prvi put da
Putin imenuje na čelo vlade do tada potpunog anonimusa. U ožujku 2004., pred kraj svoga prvog predsjedničkog mandata Putin je premijerom imenovao Mihaila Fradkova, potpuno nepoznatog diplomata iz sovjetske ere, koji se na toj poziciji zadržao sljedeće tri godine. S Fradkovljevim imenovanjem na mjesto premijera novinske su naslovnice osvanule s naslovima: “Koji Fradkov?”
Jedna stvar je danas relativno jasna. Mišustin je prije svega tehnokrat, a ne politički lider, i prilično je izvjesno kako je na mjesto premijera imenovan kako bi s jedne strane efikasno upravljao državom i njezinim operativnim dijelom ne miješajući se u politiku koju kreira Putin, a s druge strane kako bi “sačuvao mjesto” za budućeg Putinova nasljednika na predsjedničkoj funkciji. Jer kada bi Putin sada imenovao Lavrova, Šojgua ili Oreškina, ministra gospodarstva kojeg se također vidi kao “igrača budućnosti” u Rusiji, jasno bi pokazao da je već izabrao svoju ekipu za budućnost. A “igre prijestolja” oko Putina još uvijek uvelike traju i neće ubrzo biti završene. Vjerojatno do pred sljedeće predsjedničke izbore 2024. Imenovanje Mišustina iz te je perspektive vrlo racionalan potez kojim se ostavljaju otvorena vrata svim političkim opcijama koje Putin poželi, dok je istovremeno funkcionalnost države sasvim izvjesna.