Oprez protiv Čeha; kiks bi nam jako narušio ozračje
Luka Stepančić Sjajni hrvatski dvometraš govori o nastavku Eura
Luka Stepančić (29), desni vanjski hrvatske rukometne reprezentacije, u karijeri nije promijenio puno klubova. Iz Zagreba je otišao u PSG, iz PSG-a u Szeged. S hrvatskom reprezentacijom do 19 godina osvojio je zlato na Svjetskom prvenstvu u Tunisu 2009. godine, a u seniorsku reprezentaciju uveo ga je Slavko Goluža na SP-u u Španjolskoj 2013. godine. Za sada u kolekciji ima dvije bronce, sa SP-a 2013. i EP-a 2016. godine.
Dojmovi su se slegnuli
– Za sada nam ovdje ide jako dobro. Tko bi rekao da ćemo nakon samo pet utakmica na turniru već biti u polufinalu. Lijep osjećaj je bio zaspati nakon pobjede nad Njemačkom, a još je bilo ljepše probuditi se, kad su se dojmovi malo slegnuli. Ali, ne treba još početi razmišljati o polufinalu jer nas danas čeka Češka. A pobjeda nad Česima donosi nam mogućnost da se u zadnjem kolu sa Španjolcima borimo za prvo mjesto u skupini. Ne bi bilo dobro da neku od preostale dvije utakmice u skupini odigramo loše jer bi nam to donijelo samo nepotrebnu nervozu, a i atmosfera bi u slučaju poraza bila narušena – razmišlja Stepančić.
Utakmica protiv Njemačke bila je pravi rat?
– U pravom smislu te riječi. Znali smo da će biti tako, ali da će tako tući, to nismo znali. Ne pamtim da smo na nekoj utakmici dobili toliko udaraca. Nismo očekivali ni da ćemo u nekoliko navrata gubiti po pet razlike. A kad gubiš protiv Njemačke pet razlike, to izgleda nemoguće dostići jer su oni poznati po tome da znaju kako sačuvati prednost. I kad smo ih dostigli, i njima su se malo stisnule ruke – istaknuo je Luka.
Ne treba posebno naglašavati da je u Hrvatskoj rukometna euforija.
– Mogu si misliti. Ali, mi igrači ne smijemo biti euforični. Dobro znamo kako nam se zbog euforije lani dogodio poraz od Brazila. Ima još tih primjera, Slovenija na SP-u u Francuskoj, pa poraz od Poljske na Olimpijskim igrama u Riju. Treba sad razmišljati samo o Češkoj, onda o Španjolskoj, a tek onda o polufinalu. Jeste li uspjeli malo pratiti Češku koja ima tri poraza u nizu? – Gledali smo malo usput. Znamo neke igrače, Kašparek igra kod mene u Szegedu, Horak je kod Duvnjaka u Kielu. Igrali smo s njima prije dvije godine za peto mjesto na EP-u u Hrvatskoj. Vjerujem da će izbornik uspjeti ovoga puta odmoriti neke bitne igrače. To smo htjeli i protiv Srbije pa je ispalo da smo morali igrati do kraja u najjačoj postavi – rekao je Stepančić. Često ste za vrijeme stanke na parketu razgovarali s vašim nekadašnjim suigračem iz PSG-a,
Gensheimerom?
– Najviše smo razgovarali o onom spornom sedmercu kada se zaletio u Karačića, a suci su odmah svirali sedmerac. Priznao je da se zaletio u našeg igrača, ali suci imaju naputak da za svaki dodir obrane s krilom sude sedmerac. Poslije smo razgovarali na večeri, bio je tužan što neće igrati za medalju – kazao je Stepančić.
Teško mi je u Mađarskoj
Prvi put igramo samo s jednim klasičnim desnim vanjskim pucačem?
– Da, nije jednostavno, nije lako. Ali, izbornik dosta pazi da ne igram svih 60 minuta obrana-napad. Nema smisla da “umrem” nakon 15 minuta pa da me nema ostalih 45. Uostalom, na Igrama u Ateni igrali smo samo s jednim kružnim napadačem, Vorijem, pa smo osvojili zlato. Protiv Njemačke smo prvi put u povijesti igrali s čak četiri kružna napadača. I sva četiri su dala svoj doprinos ovoj velikoj pobjedi.
Kako je bilo zamijeniti velebni Pariz za mađarski Szeged?
– Uh, teško. Trebalo mi je mjesec dana da se priviknem, pogotovo na mađarsku birokraciju. Tu sam sa suprugom i sinom. U klubu je dobra situacija, igramo dobro, treniramo dobro. Slobodnog vremena nemam puno. Učite mađarski?
– Uvijek volim naučiti jezik zemlje u kojoj igram, zbog poštovanja prema navijačima svojeg kluba. Ali, ovdje mi ide teško. Znam reći “dobro jutro” i “dobar dan”. Težak jezik. U svlačionici se ni ne govori mađarski jer su gotovo svi stranci – zaključio je Stepančić.
Slabo govorim mađarski; znam reći samo ‘dobro jutro’ i ‘dobar dan’ Vjerujem da će izbornik u srazu s Česima uspjeti odmoriti neke bitne igrače