Opel ne dam, ostavit ću ga unuku
Zdravko Thur iz Požege vlasnik je starog Opel Kadetta iz davnih sedamdesetih godina. Automobil je registriran i u izvrsnom stanju. Kupio ga je u Sloveniji prije 45 godina, a tada je koštao pet tisuća njemačkih maraka. No na kraju je automobil platio 15 tisuća maraka jer se na automobile iz uvoza tada u Jugoslaviji plaćao takozvani republički porez i savezni porez, svaki u visini vrijednosti vozila, dakle svaki u iznosu od po čak pet tisuća maraka. Voziti Opel bio je prestiž, takav je auto sedamdesetih godina bio prava rijetkost.
– Moj Kadett bio je možda treći u Požegi u ono vrijeme. Najviše su se tada vozili stojadin, fićo, Volkswagenova “buba” te stari Mercedesi ako je netko imao tetka ili strica u Njemačkoj – kaže Thur. Sve na njegovu autu je originalno, od motora pa nadalje. Morao je promijeniti jedino lanac, remen i ono što je potrošno. Obišao je s njim sve susjedne, pa i neke srednjoeuropske zemlje.
– Autocestom sam iz Češke njime jurio 180 na sat. Nikakvih kvarova nisam imao – nastavlja.
Na upit hoće li njegov vremešni limeni ljubimac ostati nekome u nasljedstvo, Zdravko odgovara da će ga ostaviti svome unuku.
– Imam toliko kupaca da se ne mogu maknuti. Nudili su mi za njega tri i pol tisuće eura, ali unuk kaže: “Ne, dida, to je moje!” Kad ja prestanem voziti, to je njegovo – zaključio je 84-godišnji Požežanin.