Čudesna Zizi: Janica mi je uzor, ali i podrška, daje mi sjajne savjete
Na negdašnjem Topolinu, Zrinka Ljutić (16) osvojila je zlato u veleslalomu i slalomu
Premda će se i sama, u duhu kućnog odgoja, protiviti svakom pompoznom uvodu, nepobitno je da je baš mala Zizi postigla ono što nije pošlo za rukom ni legendarnoj Janici Kostelić ni današnjoj vladarici skijaških padina Mikaeli Shiffrin. Spomenute jesu osvojile najjače kadetsko natjecanje (nekad Topolino, danas Alpe Cimbra) tako da su u istoj godini bile pobjednice slaloma i veleslaloma do 16 godina, ali nisu uspjele to učiniti i u dobi do 14 godina. A šesnaestogodišnja Hrvatica Zrinka Ljutić postigla je upravo to, a sa dva “double-double” učinka na neslužbenom kadetskom prvenstvu svijeta pohvaliti se može još samo Slovenka Nea Dvornik.
– Ne bih ja tome pridavala takvu pažnju, posebice ako se zna da ima i pobjednika i pobjednica te utrke za koje se kasnije više nije čulo.
Tvrtku će biti teže
Tata Ljutić ne voli kada se njegovu Zrinku najavljuje kao novu Janicu, a kako se osjeća Zrinka kada je dovode u kontekst nasljednice četverostruke olimpijske pobjednice.
– Razumljivo mi je da novinari ne mogu tome odoljeti, no tako se govorilo i za Tamaru Zubčić, Lanu Zbašnik i Idu Štimac kada su, također, pobjeđivale na Topolinu.
Kad već ne želi da je nazivaju Janičinom nasljednicom, a ta je letvica podignuta strahovito visoko, koliko joj je Janica uzor?
– Janica mi je veliki uzor, ali i podrška i često mi daje savjete. Više psihološki i logistički. Govori mi da nikad ne smijem zaboraviti da iza mojih uspjeha stoji cijela obitelj i da mi je ona najveće uporište, naročito mama, jer i ja sam vezana s mamom kao i ona sa svojom.
Kad smo već kod roditelja, tata Amir je pravi “multipraktik”.
– Tata je svoj život podredio nama, pa je tako napustio i posao u struci i nema te mjere u kojoj bih mu izrazila zahvalnost. Tvrtku, Dori, Hrvoju i meni, tata je puno više od tate. On je i skijaški trener, kondicijski trener, serviser, kuhar, psiholog a kada treba i fizioterapeut.
Stariji brat Tvrtko sada je u 18. godini, a nedavno je osvojio peto mjesto na Olimpijskim igrama mladih.
– Tvrtko jako dobro skija, no njemu će biti teže probiti se do Svjetskog kupa jer je muško skijanje masovnije.
A kakvi su Dora i Hrvoje? – Oboje su talentirani, no tati je teško posvetiti se svima jednako pa je sada više usredotočen na nas dvoje starijih. Oni su još osmoškolci pa nakon nastave dosta skijaju
“na fraj” i nemaju pritisak kao neka druga djeca kada dođu na međunarodne utrke.
Zanimljiva je ta priča o školovanju Ljutića.
-- Dora i Hrvoje sada kombiniraju školu u Zagrebu i Innerkremsu, a tako smo radili i Tvrtko i ja pa se moram zahvaliti Osnovnoj školi Otok u Sloboštini koja nam je izlazila ususret pri izostancima. Školsku godinu započeli bismo u Zagrebu, nastavili u Innerkremsu, a završili u Zagrebu. Ovaj dio u Innerkremsu nam nije nužan, no roditelji žele da imamo obvezu odlaska u školu cijelu školsku godinu, da živimo u toj disciplini. To je sada upravo formula za Doru i Hrvoja, a Tvrtko i ja smo polaznici Birotehnike – centra za dopisno obrazovanje odraslih u kojoj smo upisali gimnazijski opći smjer. To što smo išli u školu i u Austriji pomoglo nam je da naučimo njemački, a svi smo još učili i francuski.
Osim u skijanju, Ljutići su dobri i u nekim drugim sportovima.
– Volim jedrenje na dasci i skateboard. U surfanju sam postizala dobre rezultate čak i u Europskom kupu, a brat Tvrtko je u tome bio još uspješniji.
Zrinkino sredstvo za razbibrigu je električna gitara.
– Osim što, kada sam u Zagrebu, ponekad uzmem i koji privatni sat, gitaru sam sama naučila svirati, pri čemu mi najviše koristi YouTube.
Znači, mogla bi zasvirati i s Ivicom Kostelićem?
– Mi smo već i svirali zajedno. Najčešće se to događalo u Zermattu, a on me i podučio nekim stvarima. Kako on voli blues, a ja rock, punk-rock i heavy-metal, najčešće se nađemo na sredini ili sviramo ono što ja volim. Inače, prošlo ljeto bila sam u pulskoj Areni na Foo Fightersima i to mi je bio prvi veći koncert na kojem sam bila. Bila sam u prvom redu, u društvu jednog prijatelja i ujaka Vanje koji me vodi na koncerte.
Još donedavno Ljutići nisu imali mobitele i tablete jer je za njihov naraštaj to prava pošast. No, kako kod njih, uz toliko obveza i interesa, nema praznog hoda, vrlo malo vremena gube na te elektroničke naprave.
– Ima toga i u našim životima, ali u ograničenim količinama. Hrvoje možda i najviše podlegne, no ni on nema puno vremena za to.
Sanja veliki Globus
Pred Zrinkom je sada nagli prelazak iz dječjeg u seniorsko skijanje.
– Znam da će to za mene biti novi početak i da neću pobjeđivati kao dosad. Službeno bih mogla početi voziti seniorske utrke od svibnja, no te utrke su u Novom Zelandu, a mi ćemo to vrijeme iskoristiti za što više vježbanja i rada. Tijekom tog proljetnog skijanja napravi se najviše posla.
Takva je radna filozofija i Ante Kostelića na kojoj su svoj šampionski profil izgradili Janica i Ivica. Sanjari li i ona o postizanju uspjeha kakve su postigli Kostelići?
– Moj sportski san je ukupna pobjeda u Svjetskom kupu, osvojiti mali i veliki Kristalni globus. No, to je samo san. Osvojiti olimpijsko zlato najzvučniji je uspjeh, no to još uvijek znači da ste najbolji bili samo taj dan. A kada osvojite mali Kristalni globus, a pogotovo veliki, to znači da ste puno puta bili najbolji ili na postolju.