VAŽAN ISKORAK ZA PRIZNANJE PRAVA GEJ PAROVA

Okontroverznoj odluci Ustavnog suda sasvim sigurno bit će još puno rasprava, ne samo sljedećih dana, i ne samo među ustavnopravnim stručnjacima već ponajviše među onima koji odluku i četiri izdvojena mišljenja na 72 stranice neće niti pročitati. Riječ je o, iz više razloga, presedanskoj odluci. Ustavni sud raspravljao je o ustavnosti onoga što uopće nije dio zakonskog teksta, o “propustu” zakonodavca da u Zakon o udomiteljstvu kao potencijalne udomitelje izričito spomene i istospolne partnere, bez obzira na to jesu li u formalnom životnom partnerstvu ili nisu. Zatim, presedan je i što se u izreci odluke zapravo kaže da je Zakon o udomiteljstvu ustavan, dok se u obrazloženju navodi kako izostavljanjem istospolnih partnera zakon proizvodi diskriminatorne učinke prema njima te da za to nema racionalnog opravdanja ni legitimnog cilja. Sporne odredbe nisu ukinute samo zato što bi nastala praznina na štetu korisnika udomiteljstva. No, Ustavni sud svima je naložio, sudovima i drugim tijelima, da zakon tumače na takav način da nitko, pa ni istospolne zajednice, ne budu proceduralno diskriminirani jer za to nema opravdanog razloga. Iako je to protivno volji zakonodavca. To znači da se Ivu Šegotu i Mladena Kožića ili bilo koji drugi istospolni par, ne može unaprijed eliminirati kao udomitelje. Ministarstvo bi stoga trebalo vratiti sporni slučaj Centru kako bi meritorno odlučio, jer nema opravdanog razloga zašto bi se njih dvojicu isključilo iz procedure. Što ne znači da moraju dobiti dijete kao udomitelji. To je zasebna bitka, u kojoj će se voditi računa o najboljem interesu djeteta, a ne o pravima udomitelja. Suštinski, odluka Ustavnog suda je iskorak u smislu priznanja (zakonske i proceduralne) jednakopravnosti istospolnih zajednica te afirmacije teleološkog tumačenja zakona. To više što su jaki argumenti kritičara, pa i ustavnih sudaca, kako se Ustavni sud upustio u “zakonodavni aktivizam” (Branko Brkić), odnosno “kreaciju zakona i uzurpaciju zakonodavnih ovlasti parlamenta” (Miroslav Šumanović), čime se “na mala vrata” omogućuje overruling i kod posvojenja bez “zakonodavne intervencije”.

Odluka Ustavnog suda je kontroverzna i s pravnog gledišta jer otvara pitanja zakonodavnog aktivizma