Gospe draga, neka se Škori ukažu Banski dvori kao ti u Međugorju
Fućkaš trivijalno mlijeko, uspjesi Hrvatske mjere se predsjedanjem Vijećem Europske unije!?
Subota 1. veljače Nema više Britanije u EU, nema ni hrvatskog Ustava
Ode Velika Britanija uz olakšanje mnogih Engleza kakvo je Hrvatima donio raskid s bivšom državom. Dapače, ima mišljenja da je EU kopija nekadašnje Jugoslavije ili Sovjetskog Saveza. Koliko smo bili sretni što odlazimo iz jednog nasilnog i nametnutog nam saveza, a koliki je bio strah od novog unitarizma, pokazuje omjer glasova na referendumima o samostalnosti i o ulasku u EU – na prvom smo gotovo svi bili protiv Beograda, na drugom je za podložnost Bruxellesu glasalo osjetno manje od trećine ukupnog broja birača, oko 29 posto! A da bi i toliko bilo dovoljno za ulazak u EU, pobrinuli su se sluganski političari koji su dirnuli u najsvetiji nacionalni dokument, u Ustav. U njemu je promijenjena odredba po kojoj u novi savez, pa tako i u EU, možemo ući samo glasovima natpolovičnog broja svih birača. Pa je otprilike jednako uvjerljiva “dobrovoljnost” s kojom smo ušli u jednu i u drugu Jugoslaviju i u EU. Englezi nisu izišli iz EU s 29 posto glasova s koliko smo mi u EU ušli, nego s 52 posto. Pa je Engleska ono što odluče njezini stanovnici, a Hrvatska je ono što odluče guzičaste Račanove, Mesićeve, Budišine, Sanaderove, Josipovićeve, Plenkovićeve, Šeksove i druge karijere.
Nedjelja 2. veljače Za prosvjede ima mjesta i ispred Banskih dvora
Mediji svi redom kažu kako je održan dosad “najveći prosvjed protiv Milana Bandića” na zagrebačkom središnjem trgu. No gotovo nitko ne spominje broj prosvjednika te se uglavnom služe neodređenom procjenom o “više tisuća ljudi”. Po slikama s Trga ne bi se reklo da je riječ o (svim) “građanima Zagreba”, o (svim) “Zagrepčanima”, o (cijelom) “Zagrebu”..., kako vole govoriti organizatori namećući pri tome dojam i uvjerenje da “svi Zagrepčani” misle kao i oni, da su svi “naš Zagreb”, kako se ističe u nazivu jedne udruge. Misli samo “više tisuća ljudi”, a to je u usporedbi sa stotinama tisuća stanovnika s biračkog stajališta ne baš velik broj. Ali prosvjednici imaju svoj način zbrajanja – oni bi Bandića uklanjali bez izbora, izricali mu presude prije suda i poslali ga u Remetinec prije presude. Pa nas to podsjeća na “slavni” Bombaški proces na kojem je Josip Broz izjavio: “Ne priznajem buržoaski sud jer se smatram odgovorim samo svojoj Komunističkoj partiji!” A ako zbog potpore Bandiću osuđuju i HDZ, ako kažu kako “sve to ide od Vlade” i kako ovakva Bandića ne bi bilo “da nema Andreja Plenkovića”, zašto ne prosvjeduju ispred Banskih dvora, gdje je glavni krivac? Boje li se?
Ponedjeljak 3. veljače Kučan: Hrvati, prihvatite sve što Slovenci traže
Premda prvi predsjednik neovisne Slovenije Milan Kučan priznaje da “koncept velike Srbije nije uključivao Sloveniju” i premda je “rat” u Sloveniji, kako je priznao i šef KOS-a Aleksandar Vasiljević, bio insceniran radi povlačenja JNA iz te republike, i dalje ističe kako ga je Franjo Tuđman razočarao jer je odbio njegov vapaj da pomogne Sloveniji kad ju je “napala” JNA. Kaže zatim kako Hrvatska i Slovenija imaju mnogo zajedničkoga, više su nego bilo koje države EU “u istom čamcu”, ali su stalno u sporovima, no u svim tim sporovima on brani slovenske interese, premda hoće biti objektivan. Pa kao što “objektivno” napada Tuđmana premda ga je u brojnim susretima i sporazumima s Miloševićem, kojeg prijateljski iskupljuje za “rat” u Sloveniji, boljela briga i za Tuđmana i za Hrvatsku, napada i Milanovića jer je minirao sporazum Drnovšek-Račan koji je Slovencima davao 80 posto Piranskog zaljeva. A, naravno, arbitraža mu je “dobar način kako ta pitanja riješiti”. Dakle, Hrvati, prihvatite sve što Slovenci traže i ne spominjite slovenske podvale iz prošlosti pa će biti dobri hrvatsko-slovenski odnosi i bit ćemo sigurni “u istom čamcu”. Koji bi u otetom dijelu mora bio samo slovenski.
Utorak 4. veljače Mirotvorstvo riječkih obožavatelja Titova rata
Godina Rijeke kao Europske prijestolnice kulture na svečanosti u HNK Ivana pl. Zajca počela je zločinom nad kulturom, upravo nad djelom velikana čije ime nosi riječko kazalište. U prigodnoj verziji njegove opere “Zrinjski” izvedenoj u HNK stihovi “U boj, u boj! Mač iz toka, braćo, nek dušman zna kako mremo mi!” zamijenjeni su riječima “Za mir, za mir! Mač u toke, braćo, jer prava braća sad mi smo svi!” Očita je namjera autora ove kulturocidne preinake – iz hrvatske povijesti i umjetnosti izbaciti rat za domovinu, i to u sredini, u Rijeci, u kojoj vlast baštini ideologiju iz države koja je kao malo koja u svijetu obilježena ratnim mitovima – partizanštinom, “herojstvom”, omraženim neprijateljima, riječju, “narodnooslobodilačkom borbom” kao majkom svega što je vrijedilo u crvenoj Jugoslaviji. Neprijatelj je svak tko niječe stečevine te borbe na kraju koje su poubijani deseci tisuća Hrvata i deseci tisuća stradavali u njezinu nastavku poslije rata. I svak kome, kako kaže Obersnel, smeta “sjećanje na ljude koji su poginuli za slobodu pod simbolom petokrake zvijezde”. Gajimo to jugosjećanje, ali izbrišimo domoljubno sjećanje iz hrvatske povijesti, izbrišimo i sjećanje na Domovinski rat.
Srijeda 5. veljače Načelnik ima ‘pola Istre’, ipak – nešto je naslijedio
Ivan Mijandrušić, IDS-ov načelnik općine Gračišće, ovih se dana pročuo po golemoj imovini. Dakle, ima 34.980 četvornih metara građevinskog zemljišta (vrijednog 2,58 milijuna kuna), dvije kuće s okućnicama (1957 i 1176 č. m., vrijedne dva i 1,5 milijuna kuna), gospodarski objekt (129 č. m., vrijedan 130 tisuća kuna), dvije garaže (76 i 58 č. m., vrijedne 60 tisuća i 150 tisuća kuna), 23.244 č. m. poljoprivrednog zemljišta (vrijednog oko 98.000 kuna), 96.300 č. m. livada, šuma i oranica (vrijednih 768 tisuća kuna). Suvlasnik je i oko 19.200 č. m. poljoprivrednog zemljišta i dviju kuća, i tako dalje. Takav, uklapa se u sliku koju o Istri i IDS-u godinama stvara poznati političar Damir Kajin koji je nekad bio u vrhu IDS-a. On ustrajno razbija mitove o uzornoj Istri koje promiče vladajuća istarska stranka, optužuje IDS i za osjetan pad BDP-a, i za kriminal, i za gušenje slobode medija i neovisnosti pravosuđa, i za bogaćenje stranačke vrhuške na svim razinama u kojoj ima i onih koji su u politiku ušli bez kune a sada su teški nekoliko milijuna eura. Ali Mijandrušić ima odgovor – nije sve stekao u 19 godina koliko je načelnik Gračišća, kao vlasnik “pola Istre” nešto je ipak naslijedio.
Četvrtak 6. veljače Hrvatska će se zaželjeti imati kravu – bar jednu
Nadežda Mandeljštam, žena slavnog pjesnika Osipa Mandeljštama, u sjajnoj autobiografskoj prozi “Strah i nada” piše kako su ona i muž u svojim progonstvima u vrijeme Staljina sanjali o tome da imaju – kravu. Jer krava daje sve – mlijeko, kajmak, maslac, sir, kiselo mlijeko... Čitam danas naslov – “U zadnjih 6 godina broj mljekara se prepolovio”, zatim naslove iz posljednjih godina – “Gotovo je? Za godinu dana pit ćemo samo mlijeko iz uvoza...”, “Uvoz mlijeka u pet je godina eksplodirao za 281 posto” itd. Čitate te tekstove i kao pravi patrioti kažete: Ma fućkaš trivijalno mlijeko, uspjesi se Hrvatske mjere predsjedanjem Vijećem EU, visokim dužnostima Marije Pejčinović-Burić i Dubravke Šuice u tijelima EU, time što je Juncker Plenkovića uštipnuo za stražnjicu, tulumima na promociji Rijeke kao Europske prijestolnice kulture i sličnim trijumfima hrvatske sluganske vlasti. Mlijeka će uvijek biti, ima ga napretek u Europi koja i potiče propast hrvatskih poljoprivrednika i mljekara kao i mnogih industrija kako bismo što više uvozili. U tim “progonstvima” kojima nas izlažu ova bijedna vlast i EU na kraju će Hrvatska kao i Nadežda Mandeljštam zaželjeti imati kravu. Bar jednu.
Petak 7. veljače Kad političarima treba, Bog i Crkva profitiraju
Sjećate li se je li kad u posljednja tri desetljeća objavljena vijest sa slikom o hodočašću Miroslava Škore u Međugorje? Možda je, ja se ne sjećam, a sad čitam vijest s portala Međugorje.info koju prenose drugi mediji: “Vjerni hodočasnici i domaći ljudi okupili su se od ranih jutarnjih sati oko plavog križa gdje je započela molitva krunice prije samog trenutka ukazanja. Jednu deseticu predmolio je i poznati hrvatski pjevač i predsjednički kandidat dr. Miroslav Škoro.” Tako se nastavio običaj da dragi Bog profitira kad god tko od političara pomisli kako bi mu mogao pomoći da pridobije katoličke birače. Svojedobno smo vidjeli i ateista Račana u zagrebačkoj katedrali, a, naravno, vidimo i Andreja Plenkovića koji, sudeći po tekstovima koje je objavljivao na zalazu drage mu Jugoslavije u kojima citira njezine ideologe, nije imao ni vjerski ni patriotski odgoj. I Crkvi su dragi takvi preobraćenici ili vjernici u kojima se uspavano ili nezamjetno bogoljublje rasplamsa u određenim političkim okolnostima. A Škoro je bio u poznatom svetištu jer put preko Međugorja može voditi i na jedan zagrebački brijeg ako se ponovi čudo iz Hercegovine te se kao Gospa slavnom pjevaču ukažu Banski dvori.