Birali su hoće li prvi Oscar pripasti psu ili nacistu
Povijest nagrada Američke filmske akademije prepuna je skandala
Nagrada Američke akademije filmske umjetnosti i znanosti Oscar nametnula se kao jedna od najvažnijih, a sigurno i najpraćenijih nagrada filmske industrije. No, od prve dodjele tih zlatnih kipića gotovo nijedna nije prošla bez kontroverzi i skandala. A iako su strasti oko ovogodišnjih nagrada već uzburkane zbog rasne i rodne diskriminacije među nominiranima, bacimo li pogled unatrag, vidjet ćemo da su rasizam, seksizam i politički skandali u Akademiji – zaštitni znak Oscara.
Zabranjen pristup obojenima
Priča počinje davne 1929., dvije godine nakon što je veliki hollywoodski tatica Louis B. Mayer osnovao Američku akademiju. Dodjela prvih zlatnih kipića, koji će tek 10 godina poslije dobiti nadimak Oscar, trajala je cijelih 15 minuta, bilo je prisutno oko 270 gostiju i dodijeljeno je 12 nagrada. No, svečanost je zamalo upropaštena kada su čelnici Akademije shvatili da je u kategoriji najboljeg glumca pobjedu uvjerljivo odnio – pas. Bila je tu riječ o pravoj psećoj zvijezdi, njemačkom ovčaru Rin-Tin-Tinu koji je glumio u gotovo 30 filmova. Međutim, Akademija nije mogla riskirati sramotu na prvoj dodjeli svojih novih nagrada i tako je kipić otišao u ruke najboljem ljudskom glumcu – Emilu Janningsu. On će ostati zapamćen po mnogim stvarima, među ostalim, prvi je i posljednji Nijemac koji je osvojio tu nagradu. Također, prvi je – i nadamo se posljednji – nacist s Oscarom u rukama. Legenda kaže da je Jannings, kojem je sam Goebbels nadjenuo titulu Državnog glumca, pred nadirućom vojskom Saveznika u Berlinu stajao s Oscarom u ruci vičući: “Ne pucajte, osvojio sam Oscar.” Uspio je izbjeći smrt, ali karijera mu se nikada nije oporavila.
Akademija je nastavila utabanim putem svoje fašističke tradicije – 1940. Oscar je osvojila prva crna glumica Hattie McDaniel za sporednu ulogu Mammy u kultnom klasiku “Prohujalo s vihorom”. Unatoč tome što joj je iskazana ta počast – McDaniel nije mogla ni primirisati dodjeli u hotelu Ambassador, koji se ponosio svojom “zabranjen pristup obojenima” politikom. Producent David O. Selznick uspio joj je ishoditi dozvolu da ipak bude na svečanosti, ali za segregiranim stolom u samom dnu dvorane. Dvadeset četiri godine bile su potrebne da još jedan Afroamerikanac osvoji Oscar. Sidney Poitier zaslužio ga je za glavnu ulogu u filmu “Ljiljani u polju” 1964., tijekom vladavine zakona protiv međurasnih brakova i prije zakona o suzbijanju diskriminacije. Tijekom dodjele u obraz ga je poljubila bijela kolegica Anne Bancroft, a konzervativna je Amerika podivljala.
Okupacija Amerike i Tibeta
Rasna nesnošljivost ostala je na istoj razini i 1973. kada je Marlon Brando odbio primiti Oscar za slavnu ulogu u “Kumu” te na pozornicu poslao aktivisticu Sacheen Littlefeather. Ona je, odjevena u tradicionalnu nošnju Apača,
u njegovo ime odbila nagradu zbog lošeg tretmana američkih Indijanaca u filmskoj industriji, ali i tada aktualnog incidenta i opsade indijanskog stanovništva u mjestu Wounded Knee. A idući put kada se netko usudio progovoriti o vrućoj političkoj temi, bio je to Richard Gere 1993. u žestokom govoru protiv kineske okupacije Tibeta. Dovoljno je reći da mu je nakon toga dolazak na dodjele – zabranjen.