POTRESI SEIZMOLOG KREŠIMIR KUK: ZAŠTO JE HRVATSKA OPASNA
Na Jadranu je moguć i tsunami, a u potresu bi najviše stradala sela i stariji gradovi
Bila je to najveća katastrofa u, tada, 1200 godina povijesti grada. Kamene gromade sa Srđa rušile su sve pred sobom, more je “divljalo”, buknuo je i požar – tog jutra, 6. travnja 1667. godine, Dubrovnik je pogodio katastrofalan potres. Srušen je gotovo cijeli grad, a iako se ne zna točan broj poginulih i ranjenih, procjenjuje se da ih je bilo oko 2200. Usporedbe radi, Dubrovnik je u to doba brojio oko 6000 duša. Najrazorniji je to potres u hrvatskoj povijesti nakon kojega se grad sporo i dugo oporavljao.
Posljednjih dana trese se tlo pod Zagrebom, a iako se to podrhtavanje jedva osjeti, dovoljno je za izazivanje nelagode. Imamo li razloga za brigu?
– Razloga za brigu imamo kao što smo ih imali i prije. Dakle, briga je realna ne zato što se dogodilo tih nekoliko potresa, nego stoga što živimo na seizmički aktivnom području. Potresi kod nas postoje, uvijek ih je bilo i bit će ih, toga moramo biti svjesni – započinje Krešimir Kuk iz Seizmološke službe Hrvatske.
Goleme su to brojke – na tisuće potresa pogodi našu zemlju svake godine, ali većinom su slabi pa ih građani ne osjete, zabilježe ih jedino instrumenti. Seizmički je najaktivnije južno priobalje, od Splita južnije, što znači da su potresi tamo češći i jači, a slijede šire riječko i šire zagrebačko područje. Najrjeđe se, pak, tresu Istra, dio Like i sjeveroistočna Slavonija. No, to ne znači da u tim područjima nema potresa, oni su samo rjeđi i slabiji nego u onima koja su označena kao opasnija.
Pritisak afričke ploče
I malim i velikim potresima uzrok nastanka je isti.
– To su tektonski procesi, odnosno stalno prisutno prodiranje žitkijih masa iz unutrašnjost i Zemlje prema njezinoj površini, čemu se opire kruta kora Zemlje. Stijene u unutrašnjosti Zemlje podvrgnute su tlakovima koji se s vremenom mijenjaju, stoga dolazi do njihove deformacije. Proces deformiranja traje sve dok sile ne premaše čvrstoću stijena jer tada pucaju ili se pomiču duž postojećih pukotina, odnosno rasjeda. Pucanjem stijena ili iznenadnim pomicanjima duž postojećih rasjeda akumulirana se energija oslobađa i širi iz unutrašnjosti Zemlje (žarišta) na sve strane u obliku elastičkih valova – valova potresa. Pritisak afričke ploče na euroazijsku uzrokuje potrese u ovim područjima, kao i pritisak na Jadransku mikroploču koja se podvlači pod Dinaride i uzrokuje potrese u našem priobalju – objašnjava seizmolog Kuk.
Unatoč svoj suvremenoj tehnici, potresi se ne mogu predvidjeti. U tom segmentu prirodu ipak nismo uspjeli “ukrotiti”.
– Pitanje je hoće li se ikada i moći predvidjeti. Vrijeme je tu najproblematičniji faktor. Dosta se dobro može reći gdje će se potresi događati i izračunati njihovu maksimalnu jačinu, ali nikako se ne može znati kada će se dogoditi, i to će vjerojatno još dosta dugo ostati problem – ističe on.
Ne može se čak ni suziti okvirno vrijeme na tjedan ili mjesec dana.
– Ni približno! Nema nikakvih indicija, nikakvih metoda kojima bi se moglo procijeniti vrijeme nastanka potresa. Oni su geološka pojava, koja se priprema u vrlo velikom periodu. Ploče se pomiču, stijene se pritišću, dolazi do napetosti, a hoće li to pu
knuti danas, sutra, za godinu ili sto godina, iz perspektive događanja potresa je to još uvijek izuzetno kratko vrijeme, i zato nam je nemoguće govoriti o vremenskom predviđanju potresa – rezimira naš sugovornik.
Locirati se budući potres, pak, može vrlo uspješno.
– Najosnovniji je pristup, što dakako nije i najjači u znanstvenom smislu, promatranje prostora gdje je prije bilo potresa. Moderna geologija i seizmotektonika danas već dosta pouzdano znaju gdje su postojeći rasjedi, a gotovo će svi potresi nastati ili na njima ili će se generirati novi rasjedi – navodi.
Samo 17 instrumenata u Hrvatskoj
Pokušava se danas, nadovezuje se, i izmjeriti pritisak u stijenama, što se ne može direktno i egzaktno izračunati, ali se obavljaju precizna satelitska mjerenja, na kojima se prate mikropomaci Zemljine površine.
– Primjerice, na jugu Europe, u Turskoj i Grčkoj, ti su pomaci nekoliko centimetara na godinu. Kod Čilea su pomaci veći od 10 centimetara na godinu. Određuje se tako u kojem smjeru djeluju tektonske sile i tako se dobivaju lokacije za koje procjenjujemo da je najveća opasnost od potresa – prikazuje Kuk.
Što je gušća seizmološka mreža, odnosno što je veći broj seizmoloških instrumenata, preciznije će se detektirati manje potrese, pa tako i otkriti mjesta gdje je seizmičnost učestalija. Svega je 17 instrumenata, pak, u državnoj mreži na području cijele Hrvatske, u Slavoniji trenutačno nema ni jednoga. Trebali bismo ih imati barem dvostruko više da bismo se uspoređivali sa Slovenijom, dok ih je u Italiji, primjerice, 2000. Na Kosovu ih je trenutačno desetak.
– Laički rečeno, ti su instrumenti važni jer bilježe svakodnevne aktivnosti, sve one manje potrese. Da bismo mi pokrili osnovno istraživanje seizmičnosti, “polovili” sve potrese na našem području, nužan nam je određeni minimalan broj instrumenata. Dok nemamo ispunjen taj uvjet, propuštamo svaki dan puno manjih potresa koje ili ne zabilježimo postojećom mrežom, ili zabilježimo s nekoliko najbližih postaja, ali ih ne možemo locirati, odnosno odrediti gdje je bio epicentar i sve ostale parametre. Hrvatska generalno za seizmologiju izdvaja vrlo mala, mizerna sredstva i usudio bih se reći da se prema njoj prilično maćehinski odnosi. I to je, nažalost, osim što je tužno, i vrlo opasno, jer se modeli seizmičnosti naših područja direktno koriste u proračunima koji su temelj preventivnih aktivnosti u nastojanjima da se nepoželjni učinci budućih potresa svedu na najmanju moguću mjeru. To se ponajprije odnosi na primjenu seizmoloških istraživanja u protupotresnom graditeljstvu – objašnjava Krešimir Kuk, jedan od ukupno sedam seizmologa u Hrvatskoj seizmološkoj službi.
Kakva je uopće gradnja u Hrvatskoj, koliko bi snažne potrese izdržale naše kuće i zgrade?
– Teško je to i relativno pitanje. Općenito, gradnja je u Hrvatskoj do 1963. bila jako loša, da budemo iskreni, barem u starim gradovima, a isto je i u selima. U skladu s time, oni nisu potresno otporni i vrlo vjerojatno bi trpjeli velika oštećenja u jačim potresima. Nakon potresa u Skoplju 1963., koji je izazvao puno žrtava i veliku štetu, u bivšoj je državi izmijenjen zakon, pooštreni su propisi te je tada propisana gradnja čvršćih zgrada. Ulaskom u EU i zakoni o gradnji su usklađeni s Europskim regulativama, no nepoštovanje, izbjegavanje i nekontrola propisa, uz velike intervencije (građevinske zahvate) u postojeće građevine, a bez nadzora građevinske struke, i danas nas guraju daleko od suvremene protupotresne gradnje – ocjenjuje Kuk.
Uspoređujemo li se s jugom Europe, Turskom, Grčkom ili Albanijom, Hrvatska je u boljem položaju što se tiče opasnosti od potresa, što znači da su oni kod nas nešto rjeđi i nešto slabiji.
– No, u usporedbi sa sjevernim zemljama, primjerice Švicarskom ili Austrijom, u puno smo gorem položaju – navodi on.
Na upit kolika je mogućnost tsunamija u Jadranu, ovaj stručnjak odgovara:
– Tsunami je u Jadranu moguć, ali modeli koji su računani za Jadran ne pokazuju velike visine valova tsunamija. One su znatno manje od visina valova juga, koji je česta pojava – kaže.
Iza seizmologa Krešimira Kuka 20 je godina radnog staža. Nije nikada poželio promijeniti zanimanje iako je za to imao prilike.
– Mi entuzijasti koji volimo seizmologiju svjesni smo lošeg materijalnog vrednovanja ovog posla, ali volimo svoj posao. Cijeli je zakon o seizmologiji u Hrvatskoj nedorečen. Radimo i dežuramo i noću i blagdanima zahvaljujući našem entuzijazmu, a nismo zato plaćeni.
Osam ljudi radi u seizmološkoj službi, a ona se brine za praćenje i istraživanje seizmičnosti cijele Hrvatske
– tu je i održavanje cijele seizmološke mreže, i obrada i analiza podataka, i sav stručni rad te dio znanstvenoga. Zato što nas je malo i nemamo dovoljna financijska sredstva, ujedno moramo biti i programeri, i elektroničari, montiramo i konfiguriramo satelitske sustave, određujemo prijenos podataka, sami programiramo i izrađujemo softver jer ne možemo platiti profesionalne programere i, dakako, moramo biti stručni u našem osnovnom poslu, a to je seizmologija. U Saboru se prihvaća budžet Seizmološke službe Hrvatske, na godišnjoj razini, a veći budžet imaju neke dobrovoljne udruge građana – prikazuje on.
Uz njih osam, još su samo četiri seizmologa u Hrvatskoj, zaposlena na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, pri Geofizičkom odsjeku, a oni su fokusirani na nastavu, rad sa studentima te znanstveni rad.
– Ljudi koji završe studij seizmologije rade, recimo, u bankama, jer mi se školujemo kao fizičari, a kasnije se opredjeljujemo za smjer geofizike – zaključuje Kuk.
Najviše se tresu Split i južna Dalmacija, potom Zagreb, a najmanje Istra i Slavonija: u snažnijim potresima najviše bi stradala sela i stariji gradovi, a na Jadranu je moguć i tsunami